Direktiva 74/557/EEZ

Članak 7.

1. Ako država članica domaćin od svojih državljana koji žele obavljati djelatnost iz članka 2. ove Direktive traži dokaz o posjedovanju dobrog ugleda i dokaz da prethodno nisu proglasili stečaj ili jedan od tih dokaza, država prihvaća kao dovoljan dokaz, s obzirom na državljane druge države članice, podnošenje izvoda iz „sudskog registra” ili, u slučaju nemogućnosti da to učine, odgovarajuće isprave koje je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi članici porijekla ili državi članici iz koje strani državljanin dolazi, a kojim se dokazuje da su ti zahtjevi ispunjeni.

2. Ako država članica domaćin propiše svojim državljanima koji žele obavljati neku od djelatnosti iz članka 2. ove Direktive određene zahtjeve kao što je dobar ugled, a dokaz da su ti zahtjevi ispunjeni ne može biti izveden iz isprave navedene u stavku 1. ovog članka, država članica kao dovoljan dokaz za državljane druge države članice prihvaća potvrdu koju je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo u zemlji porijekla ili u zemlji iz koje strani državljanin dolazi i u kojoj je naznačeno da su ti zahtjevi ispunjeni. Takva se potvrda odnosi na posebne činjenice koje zemlja domaćin smatra mjerodavnim.

3. Ako zemlja porijekla ili zemlja iz koje dolazi strani državljanin ne izdaje isprave iz stavka 1. ovog članka ili potvrde iz stavka 2. ovog članka kojim se dokazuje dobar ugled ili da prethodno nije postojao stečaj, takav dokaz može zamijeniti izjava pod prisegom, ili, u državama u kojim ne postoje odredbe o izjavi pod prisegom, samo izjava te osobe pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom, ili, gdje je to primjereno pred bilježnikom, u zemlji iz koje osoba dolazi; takvo tijelo ili javni bilježnik izdaje potvrdu kojom ovjerava vjerodostojnost izjave pod prisegom ili same izjave. Izjava s obzirom na nepostojanje prethodnog stečaja se može također dati i pred nadležnim profesionalnim ili trgovačkim tijelom u toj zemlji.

4. Isprave izdane u skladu sa stavkom 1. i 2. ovog članka ne mogu u trenutku njihova predočavanja biti starije od tri mjeseca od datuma njihovog izdavanja.

5. Države članice unutar roka propisanog u članku 8. ove Direktive određuju tijela nadležna za izdavanje isprava iz stavaka 1. i 2. ovog članka i o tome obavješćuju druge države članice i Komisiju.

6. Ako se u državi članici domaćinu traži dokaz o financijskom stanju, ta država smatra potvrde koje su izdale banke u državi članici porijekla ili u zemlji iz koje strani državljanin dolazi jednakovrijednim potvrdama izdanim na svom vlastitom području.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu