Članak 9.
Za potrebe članka 1. „šteta” znači:
(a) šteta nastala smrću ili tjelesnim ozljedama;
(b) šteta na bilo kojem predmetu, ili uništenje bilo kojeg predmeta ili imovine osim samog neispravnog proizvoda, s donjim pragom od 500 Ecu, pod uvjetom da je dio vlasništva:
i. takve vrste koja je obično namijenjena za privatnu uporabu ili potrošnju; i
ii. da ga je oštećena osoba uglavnom upotrebljavala za svoju vlastitu uporabu ili potrošnju.
Ovaj članak ne dovodi u pitanje nacionalne odredbe koje se odnose na nematerijalnu štetu.