Članak 36.
1. U slučaju kada su prenosivi vrijednosni papiri koji se ne drže kao dugotrajna financijska imovina iskazani u bilanci po kupovnoj cijeni, kreditne institucije u bilješkama uz financijske izvještaje objavljuju razliku između kupovne cijene i više tržišne vrijednosti na datum bilance.
2. Države članice mogu, međutim, zahtijevati ili dopustiti da se takvi prenosivi vrijednosni papiri prikažu s višom tržišnom vrijednošću na datum bilance. Razlika između kupovne cijene i više tržišne vrijednosti objavljuje se u bilješkama uz financijske izvještaje.