Članak 22.a.
1. Nakon izdavanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, nacionalna nadležna tijela mogu uvesti obvezu nositelju odobrenja za stavljanje lijeka u promet:
(a) provođenje ispitivanja sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ako postoji zabrinutost u vezi rizika odobrenog lijeka. Ako se zabrinutost odnosi na više od jednog lijeka, nacionalno nadležno tijelo će, nakon savjetovanja s Odborom za ocjenu rizika u području farmakovigilancije, potaknuti nositelje odobrenja za stavljanje lijeka u promet da provedu zajedničko ispitivanje sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet;
(b) provođenje ispitivanja o djelotvornosti lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ako razumijevanje bolesti ili klinička metodologija ukazuju da bi se prethodne ocjene o djelotvornosti mogle bitno revidirati. Obveza provođenja ispitivanja djelotvornosti nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet će se temeljiti na delegiranim aktima usvojenim u skladu s člankom 22.b uzimajući u obzir znanstvene smjernice iz članka 108.a.
Uvođenje takve obveze mora biti odgovarajuće opravdano, mora biti pismeno najavljeno i mora uključivati ciljeve i rokove za dostavljanje i provođenje ispitivanja.
2. Nacionalna nadležna tijela će dati nositelju odobrenja za stavljanje lijeka u promet mogućnost dostavljanja pismenih primjedbi kao odgovor na uvođenje obveze u roku kojeg će odrediti nadležno tijelo, ako nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet to zahtijeva u roku od 30 dana od primitka pisane obavijesti o obvezi.
3. Na temelju pisanih primjedbi koje je dostavio nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, nacionalno nadležno tijelo će ili povući ili potvrditi obvezu. Kad nacionalno nadležno tijelo potvrdi obvezu, odobrenje za stavljanje lijeka u promet će se izmijeniti tako da uključuje obvezu kao uvjet za dobivanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet, a sustav upravljanja rizikom će se ažurirati u skladu s tim.