Članak 12.
1. Priznavanje vrijedi do kraja desete kalendarske godine od priznavanja.
Priznavanje sorata od strane tijela bivše Demokratske Republike Njemačke prije njemačkog ujedinjenja vrijedi najkasnije do kraja desete kalendarske godine nakon njihovog upisa u katalog sorata Savezne Republike Njemačke u skladu s člankom 3. stavkom 1.
2. Priznavanje sorte može se obnavljati u određenim vremenskim razmacima ako se sorta još uvijek uzgaja u opsegu koji to opravdava ili se treba održati u interesu očuvanja biljnih genetskih resursa, a pod uvjetom da su još uvijek ispunjeni zahtjevi u pogledu prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti, odnosno kriteriji određeni u članku 44. stavcima 2. i 3. Osim u slučaju biljnih genetskih resursa u smislu članka 44., zahtjevi za obnavljanjem priznavanja podnose se najkasnije dvije godine prije isteka priznavanja.
3. Rok važenja priznavanja privremeno se produljuje do donošenja odluke o zahtjevu za produljenje.
U slučaju sorata koje su priznate prije 1. srpnja 1972., odnosno, u pogledu Danske, Irske i Ujedinjenoga Kraljevstva, prije 1. siječnja 1973., razdoblje iz stavka 1. prvog podstavka može se produljiti u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2. najkasnije do 30. lipnja 1990. za pojedine sorte, u slučaju kada su službene mjere na razini Zajednice poduzete prije 1. srpnja 1982. kako bi se osiguralo ispunjavanje uvjeta za obnovu njihova priznavanja ili za priznavanje sorata koje su od njih dobivene.
Za Grčku, Španjolsku i Portugal istek roka priznavanja za određene sorte koje su u tim državama članicama priznate prije 1. siječnja 1986. može se također na zahtjev tih država članica odrediti na 30. lipnja 1990. u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 2., a dotične sorte mogu se uključiti u službene mjere iz drugog podstavka.