Prilog I
ADEKVATNOST KAPITALA
Dodatni zahtjevi adekvatnosti kapitala reguliranih subjekata financijskog konglomerata iz članka 6. stavka 1. izračunavaju se u skladu s tehničkim načelima i jednom od metoda opisanih u ovom Prilogu.
Ne dovodeći u pitanje odredbe iz sljedećeg stavka, države članice prepuštaju svojim nadležnim tijelima, ako ona preuzmu ulogu koordinatora nad određenim financijskim konglomeratom, da nakon savjetovanja s drugim odgovarajućim nadležnim tijelima i sa samim konglomeratom odluče koju će metodu taj financijski konglomerat primijeniti.
Države članice mogu propisati da se izračun treba provesti u skladu s odgovarajućom metodom iz ovog Priloga, ako je na čelu financijskog konglomerata regulirani subjekt koji u dotičnoj državi članici ima odobrenje za rad. Ako na čelu financijskog konglomerata nije regulirani subjekt u smislu članka 1., tada države članice dozvoljavaju primjenu bilo koje od metoda opisanih u ovom Prilogu, osim u slučaju kada su odgovarajuća nadležna tijela u istoj državi članici, u kojem slučaju država članica može propisati primjenu samo jedne od tih metoda.
I. Tehnička načela
1. Opseg i oblik izračuna dodatnih zahtjeva adekvatnosti kapitala
Bez obzira koja metoda se primjenjuje, ako je subjekt društvo kći i ima manjak solventnosti ili, u slučaju kada to nije regulirani subjekt iz financijskog sektora pa ima manjak fiktivne solventnosti, tada treba uzeti u obzir ukupan manjak solventnosti društva kćeri. Ako je u ovom slučaju, po mišljenju koordinatora, odgovornost matičnog društva koje je imatelj udjela u kapitalu isključivo i nedvosmisleno ograničena na taj dio kapitala, koordinator može dozvoliti da se manjak solventnosti društva kćeri uzima u obzir u razmjernoj visini.
Ako između subjekata u financijskom konglomeratu ne postoji kapitalna povezanost, koordinator nakon savjetovanja s drugim odgovarajućim nadležnim tijelima odlučuje koji srazmjerni udio treba uzeti u obzir imajući u vidu jamstvo koje proizlazi iz postojećih odnosa.
2. Ostala tehnička načela
Bez obzira koja se metoda koristi za izračun dodatnih zahtjeva adekvatnosti kapitala reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu, kako je to utvrđeno u odjeljku II. ovog Priloga, koordinator, a ako je potrebno i ostala nadležna uključena tijela, osigurava da se primjenjuju sljedeća načela:
i. treba eliminirati višestruku uporabu stavaka koji na razini financijskog konglomerata mogu biti iskazani kao vlastita sredstva, kao i svako drugo neprimjereno stvaranje unutargrupnih vlastitih sredstava; kako bi se osiguralo da ne nastane višestruka upotreba vlastitog kapitala i stvaranje unutargrupnih vlastitih sredstava, nadležna tijela analogno će upotrijebiti mjerodavna načela iz odgovarajućih sektorskih propisa;
ii. do daljnjeg usklađivanja sektorskih propisa zahtijevana solventnost pojedinog financijskog sektora u financijskom konglomeratu bit će pokrivena vlastitim sredstvima prema odgovarajućim sektorskim propisa; u slučaju manjka vlastitih sredstava na razini financijskog konglomerata, samo one stavke vlastitih sredstva koja se mogu iskazati prema sektorskim propisima (među-sektorski kapital) mogu se uzeti u obzir kod provjere jesu li ispunjeni uvjeti dodatnih zahtjeva solventnosti;
ako sektorski propisi predviđaju ograničenja glede prihvatljivosti određenih instrumenata vlastitog kapitala, koji se mogu klasificirati kao među-sektorski kapital, ta se ograničenja primjenjuju na odgovarajući način prilikom izračuna vlastitih sredstava na razni financijskog konglomerata;
prilikom izračuna vlastitih sredstava na razini financijskog konglomerata, nadležna tijela prilikom provjere zadovoljavaju li vlastita sredstva ciljeve propisa o adekvatnosti kapitala, trebaju uzeti u obzir učinkovitost prenošenja vlastitih sredstava unutar grupe s jednog pravnog subjekta na drugi i jesu li slobodno raspoloživa unutar grupe;
ako se za neregulirani subjekt u financijskom sektoru izračunava fiktivni zahtjev solventnosti u skladu s odjeljkom II. ovog Priloga, fiktivni zahtjev solventnosti predstavlja zahtijevani kapital prema dotičnim sektorskim propisima, koji vrijede kao da je taj subjekt regulirani subjekt tog financijskog sektora; kod društava za upravljanje zahtjev solventnosti je zahtijevani kapital iz članka 5.a stavka 1. točke (a) Direktive 85/611/EEZ; fiktivni zahtijevani kapital za mješoviti financijski holding izračunava se na temelju sektorskih propisa za najznačajniji financijski sektor u financijskom konglomeratu.
II. Tehničke metode izračunavanja
Metoda 1: Metoda „Računovodstvena konsolidacija”
Izračun dodatnih zahtjeva adekvatnosti kapitala reguliranih subjekata u financijskom konglomeratu provodi se na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja.
Dodatni zahtjevi adekvatnosti kapitala izračunavaju se kao razlika između:
i. vlastitih sredstava financijskog konglomerata izračunanih na temelju konsolidiranog položaja grupe; prihvatljive stavke koje ulaze u izračun u skladu su s mjerodavnim sektorskim propisima;
i
ii. zbroja zahtjeva solventnosti za svaki zasebni financijski sektor zastupljen u grupi;
zahtjev solventnosti za svaki zasebni financijski sektor izračunava se u skladu s odgovarajućim sektorskim propisima.
Kad je riječ o sektorskim propisima, za kreditne institucije je to posebno Direktiva 2000/12/EZ, glava V., poglavlje 3., za društva za osiguranje Direktiva 98/78/EZ, a za kreditne institucije i investicijska društva Direktiva 93/6/EEZ.
U slučaju nereguliranih subjekata u financijskom sektoru koji ne ulaze u gore opisane sektorske izračune zahtjeva solventnosti izračunava se fiktivni zahtjev solventnosti.
Razlika ne smije biti negativna.
Metoda 2: Metoda „Dedukcija i agregacija”
Izračun dodatnih zahtjeva adekvatnosti kapitala u reguliranim subjektima financijskog konglomerata provodi se na temelju financijskih izvještaja svakog pojedinog društva u grupi.
Dodatni zahtjevi adekvatnosti kapitala izračunavaju se kao razlika između:
i. zbroja vlastitih sredstava svakog pojedinog reguliranog i nereguliranog subjekta iz financijskog sektora u financijskom konglomeratu; prihvatljivi elementi utvrđeni su u mjerodavnim sektorskim propisima;
i
ii. zbroja
— zahtjeva solventnosti za svaki regulirani i neregulirani subjekt financijskog sektora u grupi; zahtievan solventnost izračunava se u skladu s mjerodavnim sektorskim propisima, i
— knjigovodstvene vrijednosti udjela u drugim subjektima unutar grupe.
U slučaju subjekata iz nereguliranog financijskog sektora izračunava se fiktivni zahtjevana solventnost. Vlastita sredstva i zahtjev solventnosti uzimaju se u obzir u razmjernom udjelu kako je to utvrđeno u članku 6. stavku 4. i u skladu s odjeljkom I. ovog Priloga.
Razlika ne smije biti negativna.
Metoda 3: „Kombinacija metoda”
Nadležna tijela mogu odobriti kombinaciju metode 1. i metode 2.