Članak 13.
Podnošenje i slanje zahtjeva za pravnu pomoć
1. Zahtjevi za pravnu pomoć mogu se podnijeti:
(a) nadležnom tijelu države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima domicil ili uobičajeno boravište (tijelo za slanje); ili
(b) nadležnom tijelu države članice u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke (tijelo za primanje).
2. Zahtjevi za pravnu pomoć sastavljaju se, a pripadajuća dokumentacija prevodi na:
(a) službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice nadležnoga tijela za primanje, koji odgovara jednome od jezika ustanova Zajednice; ili
(b) neki drugi jezik za koji je država članica navela da ga može prihvatiti u skladu s odredbama članka 14. stavka 3.
3. Nadležno tijelo za slanje može donijeti odluku o nedozvoljenosti slanja zahtjeva, ako je on očito:
(a) neosnovan; ili
(b) izvan područja primjene ove Direktive.
Na takve odluke primjenjuju se uvjeti navedeni u članku 15. stavcima 2. i 3.
4. Tijelo nadležno za slanje pomaže podnositelju zahtjeva da osigura prilaganje cjelokupne pripadajuće dokumentacije za koju zna da je potrebna za donošenje odluke o zahtjevu. Ono podnositelju zahtjeva pomaže i u pribavljanju svih potrebnih prijevoda pripadajuće dokumentacije, u skladu s odredbama članka 8. točke (b).
Tijelo nadležno za slanje, zahtjev šalje tijelu nadležnom za primanje druge države članice u roku od 15 dana po primitku zahtjeva, ispravno sastavljenoga na jednom od jezika iz stavka 2., i pripadajuće isprave prevedene, ako je potrebno, na jedan od tih jezika.
5. Isprave koje se šalju u skladu s odredbama ove Direktive ne podliježu legalizaciji ili bilo kakvoj sličnoj radnji.
6. Države članice ne smiju naplaćivati usluge pružene u skladu s odredbama stavka 4. Države članice u kojima podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima domicil ili uobičajeno boravište mogu propisati da podnositelj zahtjeva mora vratiti troškove prijevoda koje je podmirilo nadležno tijelo za slanje ako nadležno tijelo odbije zahtjev za dodjelu pravne pomoći.