Članak 4.
Izuzeća od plaćanja s osnova kamata ili licencija
1. Država izvora nije obvezna osigurati pogodnosti iz ove Direktive u sljedećim slučajevima:
(a) isplate koje se na temelju zakonodavstva države izvora smatraju podjelom profita ili povratom kapitala;
(b) isplate s osnova dužničkih potraživanja koje sadržavaju pravo na udio u dužnikovom profitu;
(c) isplate s osnova dužničkih potraživanja koje ovlašćuju vjerovnika da zamijeni svoje pravo na kamatu za pravo na udio u dužnikovom profitu;
(d) isplate s osnova dužničkih potraživanja koje ne sadrže odredbu o otplati glavnice ili gdje plaćanje glavnice dospijeva više od 50 godina od datuma izdavanja.
2. Ako zbog posebnih odnosa između isplatitelja i ovlaštenog korisnika kamata ili licencija, ili između jednog od njih i neke druge osobe, iznos kamata ili licencija prelazi iznos koji bi bio dogovoren između isplatitelja i ovlaštenog korisnika kad takvog odnosa ne bi bilo, odredbe ove Direktive primjenjuju se samo na potonji iznos, ako ga bude.