Članak 12.
Zaštita od protjerivanja
1. Države članice mogu odlučiti protjerati osobu s dugotrajnim boravkom samo ako predstavlja stvarnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili javnoj sigurnosti.
2. Odluka iz stavka 1. ne donosi se na temelju ekonomskih razloga.
3. Prije donošenja odluke o protjerivanju osobe s dugotrajnim boravkom, države članice uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:
(a) trajanje boravka na njihovom državnom području;
(b) dob dotične osobe;
(c) posljedice za dotičnu osobu i članove njezine obitelji;
(d) veze sa zemljom boravka ili nepostojanje veza sa zemljom podrijetla.
3.a Ako država članica odluči protjerati osobu s dugotrajnim boravkom čija boravišna dozvola EU-a za osobu s dugotrajnim boravkom sadržava napomenu iz članka 8. stavka 4., od države članice navedene u toj napomeni zahtijeva da potvrdi je li dotična osoba još uvijek korisnik međunarodne zaštite u toj državi članici. Država članica navedena u napomeni mora odgovoriti najkasnije mjesec dana nakon primitka zahtjeva za pružanje informacija.
3.b Ako je osoba s dugotrajnim boravkom još uvijek korisnik međunarodne zaštite u državi članici navedenoj u napomeni, tu se osobu protjeruje u tu državu članicu koja, ne dovodeći u pitanje primjenjivo pravo Unije ili primjenjivo nacionalno pravo i načelo spajanja obitelji, ponovno prihvaća, odmah i bez ikakvih formalnosti, tog korisnika i članove njegove obitelji.
3.c Odstupajući od stavka 3.b, država članica koja je donijela odluku o protjerivanju osobe s dugotrajnim boravkom pridržava pravo da osobu s dugotrajnim boravkom premjesti, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, u zemlju koja nije država članica koja je toj osobi odobrila međunarodnu zaštitu ako ta osoba ispunjava uvjete iz članka 21. stavka 2. Direktive 2004/83/EZ.
4. Kada se donese odluka o protjerivanju, osobi s dugotrajnim boravkom omogućuje se korištenje pravnog lijeka u dotičnoj državi članici.
5. Osobama s dugotrajnim boravkom i koje nemaju dostatna sredstva pruža se pravna pomoć pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane države u kojoj borave.
6. Ovim člankom ne dovodi se u pitanje članak 21. stavak 1. Direktive 2004/83/EZ.