Članak 17.
Iznimke za osobe koje više ne rade u državi članici domaćinu i članove njihovih obitelji
1. Odstupajući od članka 16., pravo na stalni boravak u državi članici domaćinu uživaju i prije isteka neprekidnog razdoblja od pet godina boravka:
(a) radnici ili samozaposlene osobe koji su u trenutku prestanka rada navršili dob za stjecanje prava na starosnu mirovinu utvrđenu zakonodavstvom te države članice ili radnici koji prekinu plaćeno zaposlenje radi odlaska u prijevremenu mirovinu, pod uvjetom da su u toj državi članici radili najmanje prethodnih dvanaest mjeseci i neprekidno boravili u njoj dulje od tri godine.
Ako zakonodavstvom države članice domaćina za određene kategorije samozaposlenih osoba nije predviđeno pravo na starosnu mirovinu, smatra se da je dobni uvjet ispunjen kada dotična osoba navrši 60 godina;
(b) radnici ili samozaposlene osobe koji su neprekidno boravili u državi članici domaćinu dulje od dvije godine te su prestali raditi zbog trajne nesposobnosti za rad.
Ako je ta nesposobnost posljedica nesreće na radu ili profesionalne bolesti na temelju koje dotične osobe ostvaruju pravo na novčanu pomoć koju u potpunosti ili dijelom isplaćuje ustanova u državi članici domaćinu, ne zahtijeva se nikakav uvjet koji se odnosi na duljinu boravka;
(c) radnici ili samozaposlene osobe koji nakon tri godine neprekidnog radnog odnosa i boravka u državi članici domaćinu rade u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe u drugoj državi članici, a pritom su zadržali mjesto boravka u državi članici domaćinu u koju se u pravilu vraćaju svaki dan ili najmanje jednom tjedno.
Za potrebe stjecanja prava iz točaka (a) i (b), razdoblja zaposlenosti u državi članici u kojoj dotična osoba radi smatraju se razdobljima provedenima u državi članici domaćinu.
Razdoblja nesvojevoljne nezaposlenosti koja su propisno evidentirana u nadležnom uredu za zapošljavanje, razdoblja izostanka s rada za koje osoba ne odgovara, te izostanci s rada ili prekid rada zbog bolesti ili nesreće, smatraju se razdobljima zaposlenosti.
2. Uvjeti koji se odnose na duljinu boravka i duljinu zaposlenosti utvrđeni u stavku 1. točki (a) te uvjet koji se odnosi na duljinu boravka utvrđen u stavku 1. točki (b) ne primjenjuju se ako je bračni drug ili partner radnika ili samozaposlene osobe, kako je navedeno u članku 2. točki 2(b), državljanin države članice domaćina ili je izgubio državljanstvo te države članice udajom/ženidbom za tog radnika ili samozaposlenu osobu.
3. Bez obzira na državljanstvo, članovi obitelji radnika ili samozaposlene osobe koji s njim borave na državnom području države članice domaćina, imaju pravo na stalni boravak u toj državi članici ako je sâm radnik ili samozaposlena osoba stekao pravo na stalni boravak u toj državi članici na temelju stavka 1.
4. Međutim, u slučaju smrti radnika ili samozaposlene osobe dok je još u radnom odnosu, ali prije stjecanja statusa stalnog boravka u državi članici domaćinu na temelju stavka 1., članovi njegove obitelji koji s njim borave u državi članici domaćinu ondje stječu pravo na stalni boravak pod uvjetom da:
(a) je radnik ili samozaposlena osoba u vrijeme smrti neprekidno boravio na državnom području te države članice dvije godine; ili
(b) je smrt nastupila zbog nesreće na radu ili profesionalne bolesti; ili
(c) je preživjeli bračni drug izgubio državljanstvo te države članice ženidbom/udajom za radnika ili samozaposlenu osobu.