Članak 7.
Mjere za očuvanje dokaza
1. Države članice osiguravaju da čak i prije početka postupka za donošenje odluke o meritumu, nadležna sudska tijela mogu, na zahtjev stranke koja je predočila razumno dostupne dokaze kako bi poduprla svoje tvrdnje da je njezino pravo intelektualnog vlasništva povrijeđeno ili da će biti povrijeđeno, narediti brze i učinkovite privremene mjere radi očuvanja relevantnih dokaza u vezi s navodnom povredom, podložno zaštiti povjerljivih informacija. Takve mjere mogu uključivati detaljni opis, sa ili bez uzimanja uzoraka, ili fizičku zapljenu robe kojom se vrši povreda, i, u odgovarajućim slučajevima, materijala i alata korištenih u proizvodnji i/ili distribuciji te robe i dokumenata koji se na nju odnose. Te se mjere poduzimaju, ako je potrebno i bez prethodnog saslušanja druge stranke, osobito kada bi svako odlaganje moglo uzrokovati nepopravljivu štetu nositelju prava ili kada postoji očita opasnost od uništenja dokaza.
Kad se mjere za očuvanje dokaza usvoje bez prethodnog saslušanja druge stranke, zainteresirane stranke se obavješćuju, bez odlaganja najkasnije nakon izvršenja mjera. Preispitivanje, koje uključuje i pravo na saslušanje, održava se na zahtjev zainteresiranih stranki u razumnom roku nakon obavješćivanja o mjerama, kako bi se odlučilo hoće li mjere biti izmijenjene, ukinute ili potvrđene.
2. Države članice osiguravaju da mjere za očuvanje dokaza mogu biti podložne polaganju jamčevine ili jednakog jamstva od strane podnositelja zahtjeva kako bi se osigurala naknada za bilo koju štetu pretrpljenu od strane tuženika kako je predviđeno stavkom 4. ovog članka.
3. Države članice osiguravaju da se mjere za očuvanje dokaza na zahtjev tuženika mogu ukinuti ili da mogu na drugi način prestati imati učinak, ne dovodeći u pitanje odštetu koja se može tražiti, ako podnositelj zahtjeva ne pokrene, u razumnom roku, postupak za donošenje odluke o meritumu pred nadležnim sudskim tijelom, u razumnom roku kojeg određuje sudsko tijelo koje određuje mjere kada to dopušta pravo države članice ili, u nedostatku takve odluke, u roku ne dužem od 20 radnih dana ili 31 kalendarskog dana, ovisno o tome koji je rok duži.
4. Kad su mjere za očuvanje dokaza ukinute ili ako prestanu vrijediti zbog bilo koje radnje ili propusta podnositelja zahtjeva, ili ako je naknadno utvrđeno da nije bilo povrede ili prijetnje povredom prava intelektualnog vlasništva, sudska tijela ovlaštene su da, na zahtjev tuženika, podnositelju tužbe nalože da tuženiku osigura primjerenu naknadu za bilo koju štetu koju su te mjere uzrokovale.
5. Države članice mogu poduzimati mjere za zaštitu identiteta svjedoka.