Direktiva 2005/29/EZ · POGLAVLJE 2. NEPOŠTENA POSLOVNA PRAKSA / Odjeljak 1. Zavaravajuća poslovna praksa

Članak 6.

Zavaravajuće radnje

1. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio:

(a) postojanje ili priroda proizvoda;

(b) glavna obilježja proizvoda kao što su njegova dostupnost, pogodnosti, rizici, izvedba, sastav, okolišna ili društvena obilježja, pripadajući pribor, aspekti kružnosti kao što su trajnost, mogućnost popravka ili recikliranja, poslijeprodajne usluge za korisnike i rješavanje pritužbi, metoda i datum proizvodnje odnosno nabave, isporuka, spremnost za uporabu, korištenje, količina, specifikacija, zemljopisno odnosno tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe odnosno rezultati i bitna obilježja testova ili kontrola provedenih na proizvodu;

(c) opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse i priroda prodajnog procesa, svaka izjava ili simbol u vezi s izravnim ili neizravnim sponzorstvom odnosno odobrenjem trgovca ili proizvoda;

(d) cijena ili način na koji je cijena izračunana, odnosno postojanje posebne cjenovne prednosti;

(e) potreba za servisiranjem, dijelom, zamjenom ili popravkom;

(f) priroda, svojstva i prava trgovca odnosno njegovog zastupnika, npr. njegov identitet i imovina, kvalifikacije, status, odobrenje, odnos ili povezanost i posjedovanje prava industrijskog, trgovačkog ili intelektualnog vlasništva odnosno njegove nagrade i priznanja;

(g) prava potrošača, uključujući pravo na zamjenu odnosno povrat novca prema Direktivi 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu(4), odnosno rizici s kojima može biti suočen.

2. Poslovna praksa također se smatra zavaravajućom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njezina obilježja i okolnosti, navodi ili je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio, a uključuje:

(a) svako stavljanje proizvoda na tržište, uključujući komparativno oglašavanje, koje dovodi do zabune s proizvodima, zaštitnim znakovima, zaštićenim imenima ili drugim razlikovnim znakovima konkurenta na tržištu;

(b) slučaj da se trgovac ne pridržava obveza sadržanih u pravilima postupanja kojima se pristao obvezati, pri čemu:

i. obveza nije tek nakana već je čvrsta i dokaziva;

i

ii. trgovac u svojoj poslovnoj praksi naznačuje da je vezan pravilima postupanja;

(c) svako stavljanje robe na tržište u jednoj državi članici uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim čimbenicima;

(d) iznošenje tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš u vezi s budućom okolišnom učinkovitošću bez jasnih, objektivnih, javno dostupnih i provjerljivih obveza utvrđenih u detaljnom i realističnom planu provedbe koji uključuje mjerljive i vremenski ograničene ciljeve i druge relevantne elemente potrebne za potporu njegovoj provedbi, kao što je raspodjela resursa, i koji redovito provjerava stručna treća strana čiji se nalazi stavljaju na raspolaganje potrošačima;

(e) oglašavanje pogodnosti za potrošače koje su nevažne i ne proizlaze ni iz jednog obilježja proizvoda ili poslovanja.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu