Članak 36.
Službena tajna i regulatorna suradnja među državama članicama
1. Nadležna tijela država članica odgovorna za ovlaštenje, registraciju, osiguranje kvalitete, inspekcije i disciplinu, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 537/2014 te relevantna europska tijela za nadzor međusobno surađuju kad god je to potrebno u svrhu izvršavanja svojih odgovornosti i zadaća na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 537/2014. Nadležna tijela u državi članici pružaju pomoć nadležnim tijelima u drugim državama članicama i relevantnim europskim tijelima za nadzor. Nadležna tijela posebno razmjenjuju informacije i surađuju u slučaju istraga u vezi s obavljanjem zakonskih revizija.
2. Obveza službene tajne odnosi se na sve osobe koje zapošljavaju ili koje su zapošljavala nadležna tijela. Informacije koje su obuhvaćene službenom tajnom ne smiju se objavljivati ni jednoj drugoj osobi ili tijelu vlasti osim na temelju zakona ili drugih propisa određene države članice.
3. Stavak 2. ne sprečava razmjenu povjerljivih informacija između nadležnih tijela. Informacije razmijenjene na taj način obuhvaćene su obvezom čuvanja poslovne tajne kojoj podliježu zaposlenici ili bivši zaposlenici nadležnih tijela. Obveza čuvanja poslovne tajne također se primjenjuje na sve druge osobe kojima su nadležna tijela delegirala zadaće za potrebe određene u ovoj Direktivi.
4. Nadležna tijela, na zahtjev i bez neprimjerenog odlaganja, dostavljaju sve informacije potrebne u svrhu iz stavka 1. Prema potrebi, nadležna tijela koja primaju takav zahtjev bez neprimjerenog odlaganja, poduzimaju potrebne mjere kako bi prikupile potrebne informacije. Informacije dostavljene na taj način obuhvaćene su obvezom službene tajne kojoj podliježu osobe koje su zaposlene ili su bile zaposlene kod nadležnih tijela koja su primila te informacije.
Ako nadležno tijelo od kojeg se traži da dostavi informacije ne može dostaviti iste bez neprimjerenog odlaganja, ono obavješćuje nadležno tijelo koje traži informacije o razlozima za to.
Nadležna tijela mogu odbiti djelovati u skladu sa zahtjevom za informacijama kada:
(a) dostava informacija može negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javni red države članice od koje se traže informacije ili dostava informacija krši propise kojima se regulira nacionalna sigurnost; ili
(b) ako je već započeo sudski postupak u pogledu istih djelovanja i protiv istih osoba pred tijelima države članice od koje se traže informacije; ili
(c) ako su nadležna tijela države članice od koje se traže informacije već donijela pravomoćnu presudu u pogledu istih djelovanja i istih osoba.
Ne dovodeći u pitanje obveze kojima podliježu u sudskom postupku, nadležna tijela ili europska nadzorna tijela koja primaju informacije na temelju stavka 1. te informacije mogu koristiti samo za izvršavanje svojih zadaća u okviru ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014 te u kontekstu administrativnih ili sudskih postupaka koji se posebno odnose na izvršavanje tih zadaća.
4.a Države članice mogu dozvoliti nadležnim tijelima da prosljeđuju povjerljive informacije namijenjene izvršenju njihovih zadaća nadležnim tijelima odgovornim za nadzor subjekata od javnog interesa, središnjim bankama, Europskom sustavu središnjih banaka i Europskoj središnjoj banci, u njihovom svojstvu monetarnih vlasti, te Europskom odboru za sistemske rizike. Takva tijela ili organe ne smije se sprečavati da priopćavaju nadležnim tijelima informacije koje nadležnim tijelima mogu biti potrebne za obavljanje njihovih dužnosti u okviru Uredbe (EU) br. 537/2014.
5. Kada nadležno tijelo zaključi da se na državnom području druge države članice provode, ili su se provodile, aktivnosti koje su u suprotnosti s odredbama ove Direktive, ono obavješćuje nadležno tijelo druge države članice o tom zaključku što je detaljnije moguće. Nadležno tijelo druge države članice poduzima primjerene mjere. Ono obavješćuje nadležno tijelo koje mu je dalo tu informaciju o rezultatu, i, u mjeri u kojoj je to moguće, o značajnom privremenom razvoju situacije.
6. Nadležno tijelo jedne države članice može također tražiti da nadležno tijelo druge države članice provede istragu na državnom području druge države članice.
Ono, nadalje, može tražiti da se određenom broju njegovih službenika dopusti da prati službenike nadležnog tijela druge države članice za vrijeme provođenja istrage.
Istraga u cijelosti podliježe cjelokupnoj kontroli od strane države članice na čijem se državnom području provodi.
Nadležna tijela mogu odbiti djelovati u skladu sa zahtjevom za provođenjem istrage iz prvog podstavka, ili mogu odbiti zahtjev kojim se traži da njihove službenike prate službenici nadležnog tijela druge države članice iz drugog podstavka, u slučaju kada:
(a) takva istraga može negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javni red države članice od koje se traže informacije ili kršiti nacionalne sigurnosne propise; ili;
(b) su već započeli sudski postupci vezano uz ista djelovanja i protiv istih osoba pred nadležnim tijelima države članice od koje se traže informacije; ili
(c) su nadležna tijela države članice od koje se traže informacije već donijela pravomoćnu presudu vezano uz ista djelovanja tih osoba.