Članak 16.
Prestanak ili revizija licencije
1. Uvažavajući odgovarajuću zaštitu legitimnih interesa stjecatelja licencije, prisilna licencija izdana u skladu s ovom Uredbom može prestati odlukom nadležnog tijela ili jednog od tijela navedenih u članku 17., ako stjecatelj licencije ne poštuje uvjete licencije.
Nadležno tijelo ovlašteno je provjeriti na obrazloženi zahtjev nositelja prava ili stjecatelja licencije poštuju li se uvjeti licencije. Ova se provjera, tamo gdje je to primjereno, temelji na procjeni obavljenoj u zemlji uvoznici.
2. O prestanku licencije izdane u skladu s ovom Uredbom, obavješćuje se, posredovanjem Komisije, Vijeće za TRIPS.
3. Nakon prestanka licencije, nadležno tijelo, ili bilo koje drugo tijelo koje imenuje država članica, ovlašteno je odrediti razumno vremensko razdoblje unutar kojeg stjecatelj licencije može organizirati za bilo koji proizvod u njegovom posjedu, pod njegovom skrbi, ovlasti ili kontrolom da bude na njegov trošak preusmjeren u zemlje kojima je potreban, kako je navedeno u članku 4., ili ga ustupiti na način koji propisuje nadležno tijelo ili neko drugo tijelo koje je imenovala država članica, uz savjetovanje s nositeljem prava.
4. Nakon što je od strane zemlje uvoznice obaviješteno da je količina farmaceutskog proizvoda postala nedostatna za ispunjenje njezinih potreba, nadležno tijelo može, na zahtjev stjecatelja licencije, promijeniti uvjete licencije dopuštajući proizvodnju i izvoz dodatnih količina tog proizvoda u opsegu koji je potreban kako bi se ispunile potrebe odnosne zemlje uvoznice. U ovakvim se slučajevima sa zahtjevom stjecatelja licencije postupa u skladu s pojednostavljenim i ubrzanim postupkom, pri čemu se ne traže podaci navedeni u članku 6. stavku 3. točkama (a) i (b) pod uvjetom da stjecatelj licencije identificira izvornu prisilnu licenciju. U situacijama u kojima se primjenjuje članak 9. stavak 1., ali se ne primjenjuje iznimka iz članka 9. stavka 2., nisu potrebni daljnji dokazi o pregovorima s nositeljem prava, uz uvjet da dodatna zatražena količina ne prelazi 25 % količine koja je odobrena izvornom licencijom.
U situacijama u kojima se primjenjuje članak 9. stavak 2., ne zahtjeva se nikakav dokaz o pregovorima s nositeljem prava.