Članak 6.
Uvjeti za dodavanje vitamina i minerala
1. Prilikom dodavanja vitamina ili minerala u hranu, ukupna količina vitamina ili minerala koja je, bez obzira na njihovu svrhu, prisutna u hrani u trenutku kupnje, ne smije prekoračiti maksimalne količine. Mjere kojima se utvrđuje navedena količina, a koje su namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinom dopunom, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom navedenim u članku 14. stavku 3. Komisija može, u tu svrhu, iznijeti prijedlog mjera za maksimalne količine do 19. siječnja 2009. Za koncentrirane i dehidrirane proizvode, maksimalne utvrđene količine su one koje su prisutne u hrani prilikom njezine pripreme za konzumaciju prema uputama proizvođača.
2. Svi uvjeti kojima se ograničava ili zabranjuje dodavanje određenog vitamina ili minerala u hranu ili kategoriju hrane te koji su namijenjeni izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, inter alia, njezinom dopunom, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom navedenim u članku 14. stavku 3.
3. Maksimalne količine iz stavka 1. i uvjeti iz stavka 2. utvrđuju se uzimajući u obzir:
(a) gornje sigurne vrijednosti vitamina i minerala, utvrđene znanstvenom procjenom rizika na temelju opće prihvatljivih znanstvenih podataka, uzimajući u obzir, kad je to primjereno, različite stupnjeve osjetljivosti različitih skupina potrošača; i
(b) unos vitamina i minerala iz drugih prehrambenih izvora.
4. Kod utvrđivanja maksimalnih količina iz stavka 1. i uvjeta iz stavka 2. mora se također uzeti u obzir referentni unos vitamina i minerala za populaciju.
5. Kod utvrđivanja maksimalnih količina iz stavka 1. i uvjeta iz stavka 2. za vitamine i minerale čiji je referentni unos za populaciju blizu gornje sigurne vrijednosti, prema potrebi, treba uzeti u obzir sljedeće:
(a) doprinos pojedinih proizvoda ukupnoj prehrani opće populacije ili podskupina populacije;
(b) profil utvrđenih hranjivih tvari u proizvodu, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1924/2006.
6. Dodavanje vitamina i minerala u hranu za posljedicu ima prisutnost tog vitamina ili minerala u hrani barem u značajnoj količini u slučaju kada je to definirano sukladno Prilogu Direktivi 90/496/EEZ. Mjere kojima se utvrđuju minimalni iznosi, uključujući sve manje količine, odstupanjem od gore navedenih značajnih količina, za posebnu hranu ili kategorije hrane i namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinom dopunom, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom navedenim u članku 14. stavku 3. ove Uredbe.