Prilog IV
OPĆE STRUČNO ZNANJE I ZAHTJEVI U POGLEDU DOZVOLE
Cilj „općeg osposobljavanja” pružanje je „opće” stručne osposobljenosti na svim područjima koja su važna za zanimanje strojovođe. Opće osposobljavanje će se u tom pogledu usredotočiti na osnovna znanja i principe koji se mogu primijeniti neovisno o vrsti i obilježjima željezničkih vozila ili infrastrukture. Može se organizirati bez praktičnih vježbi.
Stručna osposobljenost u vezi s posebnim vrstama željezničkih vozila ili u vezi sa sigurnosnim i operativnim pravilima i tehnikama za posebnu infrastrukturu ne spada pod „opću” stručnu osposobljenost. Osposobljavanje za postizanje stručne osposobljenosti za posebna željeznička vozila ili infrastrukturu odnosi se na dozvolu strojovođe i propisano je u prilozima V. i VI.
Opće osposobljavanje obuhvaća teme navedene u nastavku od 1. do 7. Redoslijed kojim su navedene nije redoslijed važnosti.
Glagoli i glagolske imenice koje se koriste na popisu označuju obilježja stručne osposobljenosti za koju se očekuje da će ih polaznik postići. Njihovo je značenje opisano u sljedećoj tablici:
Vrsta stručne osposobljenosti | Opis
znati, opisati | opisuje stjecanje znanja (podataka, činjenica) koje je potrebno za razumijevanje odnosa
razumjeti, utvrditi | opisuje utvrđivanje i memoriranje konteksta, obavljanja zadataka i rješavanja problema u definiranom okviru
1. Posao strojovođe, radno okruženje, uloga i odgovornost strojovođe u procesu željezničkog prometa, stručni i osobni zahtjevi dužnosti strojovođe:
(a) poznavanje glavnih ideja zakonodavstva i propisa koji se odnose na željeznički promet i njegovu sigurnost (zahtjevi i postupci u vezi s davanjem ovlaštenja strojovođama, opasnim tvarima, zaštitom okoliša, zaštitom od požara itd.);
(b) razumijevanje posebnih zahtjeva te stručnih i osobnih uvjeta (rad uglavnom bez kolega, rad u smjenama unutar ciklusa od 24 sata, osobna zaštita i sigurnost, čitanje i ažuriranje dokumenata itd.);
(c) razumijevanje odgovornog ponašanja u situacijama od kritične važnosti za sigurnost (uzimanje lijekova, alkohola, droga i drugih psihoaktivnih tvari, bolest, stres, umor itd.);
(d) utvrđivanje referentnih i operativnih dokumenata (npr. pravilnika, priručnika o putovima vožnje, priručnika za strojovođe itd.);
(e) utvrđivanje odgovornosti i funkcija uključenih osoba;
(f) razumijevanje važnosti preciznosti prilikom obavljanja dužnosti i primjene radnih metoda;
(g) razumijevanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu (npr. kodeks ponašanja na tračnicama i u blizini tračnica, kodeks ponašanja za siguran ulazak u vučno vozilo i izlazak iz njega, ergonomija, sigurnosna pravila za osoblje, osobna zaštitna oprema itd.);
(h) poznavanje vještina i principa u vezi s ponašanjem (upravljanje stresom, ekstremne situacije itd.);
(i) poznavanje principa zaštite okoliša (održiva vožnja itd.).
2. Željezničke tehnologije, uključujući sigurnosna načela koja stoje iza prometnih propisa:
(a) poznavanje principa, propisa i odredbi koje se odnose na sigurnost u željezničkom prometu;
(b) utvrđivanje odgovornosti i funkcija uključenih osoba.
3. Osnovna načela željezničke infrastrukture:
(a) poznavanje sustavnih i strukturalnih principa i parametara;
(b) poznavanje općih značajki tračnica, stanica, ranžirnih kolodvora;
(c) poznavanje željezničkih struktura (mostova, tunela, skretnica itd.);
(d) poznavanje načina odvijanja željezničkog prometa (jednokolosiječno, dvokolosiječno itd.);
(e) poznavanje signalizacije i sustava za upravljanje vlakovima;
(f) poznavanje sigurnosnih uređaja (detektori pregrijanosti osovinskih ležajeva, detektori dima u tunelima itd.);
(g) poznavanje napajanja vučnih vozila električnom energijom (kontaktna mreža, treća tračnica itd.).
4. Osnovna načela operativne komunikacije:
(a) poznavanje važnosti komunikacije te načina i postupaka komunikacije;
(b) utvrđivanje osoba koje strojovođa mora kontaktirati te njihove uloge i odgovornosti (osoblje upravitelja željezničke infrastrukture, radne dužnosti ostalog osoblja vlaka itd.);
(c) utvrđivanje situacija/uzroka koji zahtijevaju započinjanje komunikacije;
(d) razumijevanje komunikacijskih metoda.
5. Vlakovi, njihov sastav i tehnički zahtjevi za vučna vozila, teretne vagone, putničke vagone i ostala željeznička vozila:
(a) poznavanje generičkih vrsta pogona (električni, dizelski, parni itd.);
(b) opisivanje razmještaja elemenata unutar vozila (okretna postolja, karoserija, vozačka kabina, zaštitni sustavi itd.);
(c) poznavanje sadržaja oznaka i sustava za označivanje;
(d) poznavanje dokumentacije o sastavu vlaka;
(e) razumijevanje kočionih sustava i izračuna učinkovitosti kočenja;
(f) utvrđivanje brzine vlaka;
(g) utvrđivanje najvećeg dopuštenog opterećenja i sila na kvačilu;
(h) poznavanje djelovanja i svrhe sustava za upravljanje vlakom.
6. Opasnosti koje su općenito povezane sa željezničkim prometom:
(a) razumijevanje načela prometne sigurnosti;
(b) poznavanje rizika povezanih sa željezničkim prometom i različitih načina njihova sprečavanja;
(c) poznavanje incidenata koji su važni za sigurnost i razumijevanje potrebnog ponašanja/reakcije;
(d) poznavanje postupaka koji se primjenjuju u slučaju nesreća u kojima su sudjelovale osobe (npr. evakuacija).
7. Osnovna načela fizike:
(a) razumijevanje sila koje djeluju na kotače;
(b) utvrđivanje čimbenika koji utječu na učinkovitost ubrzanja i kočenja (vremenski uvjeti, oprema za kočenje, smanjeno prianjanje, posipanje pijeskom itd.);
(c) razumijevanje principa električne energije (strujni krugovi, mjerenje napona itd.).