Direktiva 2007/66/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima(4), i 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru(5), odnose se na postupke pravne zaštite vezano uz ugovore koje sklapaju javni naručitelji, kako je navedeno u članku 1. stavku 9. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama(6), i naručitelji, kako je navedeno u članku 2. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga(7). Direktivama 89/665/EEZ i 92/13/EEZ treba se osigurati učinkovita primjena direktiva 2004/18/EZ i 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (2)
Stoga se direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ primjenjuju samo na ugovore koji potpadaju u područje primjene direktiva 2004/18/EZ i 2004/17/EZ prema tumačenju Suda Europskih zajednica, bez obzira na to koji se postupak nadmetanja ili sredstva poziva na nadmetanje koriste, uključujući natječaje, sustave kvalifikacija i dinamičke sustave nabave. Prema pravnoj praksi Suda EZ-a, potrebno je da države članice osiguraju i imaju na raspolaganju učinkovite i brze pravne lijekove protiv odluka koje donose javni naručitelji i naručitelji o tome spada li pojedini ugovor u osobno i predmetno područje primjene direktiva 2004/18/EZ i 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (3)
Savjetovanje sa zainteresiranim stranama i sudska praksa Suda EZ-a pokazali su određeni broj slabosti mehanizma pravne zaštite u državama članicama. Kao posljedica tih slabosti, mehanizmima predviđenim u direktivama 89/665/EEZ i 92/13/EEZ nije moguće uvijek osigurati poštivanje prava Zajednice, posebno u fazi kad se ta kršenja još mogu ispraviti. Stoga je potrebno ojačati jamčenje transparentnosti i nediskriminacije, što se nastoji postići tim direktivama, da bi se osiguralo da Zajednica kao cjelina ima koristi od pozitivnih učinaka modernizacije i pojednostavljenja propisa o javnoj nabavi, što se postiglo direktivama 2004/18/EZ i 2004/17/EZ. Stoga je potrebno izmijeniti direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ dodavanjem točnih objašnjenja, kojima će se omogućiti postizanje rezultata kojima se zakonima Zajednice teži.
Uvodna izjava (4)
Zamijećene slabosti posebno uključuju nedostatak roka u kojem se omogućuje učinkovita pravna zaštita u periodu između donošenja odluke o odabiru i sklapanja pojedinog ugovora. To ponekad dovodi do toga da javni naručitelji i naručitelji, koji nastoje učiniti nepovratnima učinke spornih odluka o odabiru, vrlo brzo pristupaju potpisivanju ugovora. Da bi se ispravila ta slabost, što je ozbiljna smetnja pružanju učinkovite pravne zaštite zainteresiranim ponuditeljima, naime onim ponuditeljima koji još nisu konačno isključeni, potrebno je predvidjeti minimalni rok mirovanja u kojem se obustavlja sklapanje dotičnog ugovora, bez obzira na to dolazi li do sklapanja ugovora za vrijeme potpisivanja ugovora ili ne.
Uvodna izjava (5)
Kod određivanja trajanja minimalnog roka mirovanja potrebno je voditi računa o različitim sredstvima komunikacije. Ako se koriste brza sredstva komunikacije, može se predvidjeti kraći rok nego ako se koriste druga sredstva komunikacije. U ovoj su Direktivi predviđeni samo najkraći rokovi mirovanja. Države članice mogu slobodno uvesti ili zadržati rokove koji su duži od tih minimalnih rokova. Države članice mogu također slobodno odlučivati koji će se rokovi primjenjivati, ako se kumulativno koriste različita sredstva komunikacije.
Uvodna izjava (6)
Rok mirovanja trebao bi zainteresiranim ponuditeljima dati dovoljno vremena za ispitivanje odluke o odabiru i procjenu trebaju li pokrenuti postupak pravne zaštite. Prilikom obavješćivanja o odluci o odabiru zainteresiranim ponuditeljima moraju se dostaviti i potrebne informacije koje su im bitne za pokretanje učinkovite pravne zaštite. Isto se na odgovarajući način primjenjuje i na natjecatelje, ako im javni naručitelj ili naručitelj nije pravodobno stavio na raspolaganje informacije o odbijanju njihovog zahtjeva za sudjelovanje.
Uvodna izjava (7)
Među takve potrebne informacije posebno je uključen sažetak odgovarajućih razloga, kako je navedeno u članku 41. Direktive 2004/18/EZ i u članku 49. Direktive 2004/17/EZ. Budući da se trajanje roka mirovanja razlikuje od jedne do druge države članice, također je važno da se zainteresirane ponuditelje i natjecatelje obavijesti i o točnom razdoblju koje im je na raspolaganju za pokretanje pravne zaštite.
Uvodna izjava (8)
Ne predviđa se primjena te vrste minimalnog roka mirovanja ako u Direktivi 2004/18/EZ ili u Direktivi 2004/17/EZ nije propisana prethodna objava poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije, posebno u slučajevima iznimne žurnosti, kako je predviđeno u članku 31. stavku 1. točki (c) Direktive 2004/18/EZ ili u članku 40. stavku 3. točki (d) Direktive 2004/17/EZ. U tim slučajevima dovoljno je predvidjeti učinkovite postupke pravne zaštite nakon sklapanja ugovora. Isto tako nije potreban rok mirovanja ako se radi samo o jednom ponuditelju koji je odabran za sklapanje ugovora i nema drugih zainteresiranih natjecatelja. U tom slučaju nema drugih osoba koje su preostale u postupku nadmetanja koje bi bile zainteresirane za primanje obavijesti i korištenje roka mirovanja koje omogućuje učinkovitu pravnu zaštitu.
Uvodna izjava (9)
Osim toga, kad su u pitanju ugovori na temelju okvirnog sporazuma ili dinamičkog sustava nabave, obvezan rok mirovanja mogao bi negativno utjecati na učinkovitost koja se željela postići takvim postupcima nadmetanja. Stoga je potrebno da države članice, umjesto uvođenja obveznog roka mirovanja, imaju mogućnost predvidjeti nevaženje kao djelotvornu kaznu u skladu s člankom 2.d obiju direktiva 89/665/EEZ i 92/13/EEZ za kršenja druge alineje drugog podstavka članka 32. stavka 4. i članka 33. stavaka 5. i 6. Direktive 2004/18/EZ, te članka 15. stavaka 5. i 6. Direktive 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (10)
U slučajevima navedenim u članku 40. stavku 3. točki (i) Direktive 2004/17/EZ, za ugovore koji se temelje na okvirnom sporazumu nije potrebna prethodna objava poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije. U tim slučajevima nije potrebno da je rok mirovanja obvezan.
Uvodna izjava (11)
Kada država članica zahtijeva da osoba koja namjerava koristiti postupak pravne zaštite o svojoj namjeri obavijesti javnog naručitelja ili naručitelja, potrebno je naglasiti da to ne smije utjecati na rok mirovanja ili neki drugi rok za podnošenje zahtjeva za pravnu zaštitu. Osim toga, kada država članica zahtijeva da takva osoba najprije zatraži pravnu zaštitu kod javnog naručitelja ili naručitelja, potrebno je da ta osoba ima na raspolaganju razuman minimalan rok u kojem će se obratiti tijelu nadležnom za pravnu zaštitu prije sklapanja ugovora, u slučaju da osoba želi dati prigovor na odgovor ili izostanak odgovora javnog naručitelja ili naručitelja.
Uvodna izjava (12)
Zahtjev za pravnu zaštitu netom prije isteka minimalnog roka mirovanja ne smije dovesti do toga da tijelo nadležno za postupak pravne zaštite nema dovoljno minimalnog vremena potrebnog za djelovanje, posebno za produžetak roka mirovanja za sklapanje ugovora. Stoga je potrebno predvidjeti neovisan minimalni rok mirovanja koji neće isteći prije nego što tijelo nadležno za pravnu zaštitu donese odluku o podnesenom zahtjevu. To ne bi trebalo spriječiti tijelo nadležno za pravnu zaštitu u donošenju prethodne procjene je li pravna zaštita kao takva dopustiva. Države članice mogu predvidjeti da će taj rok završiti kad tijelo nadležno za pravnu zaštitu donese odluku o primjeni privremenih mjera, uključujući daljnju obustavu sklapanja ugovora, ili kad tijelo nadležno za pravnu zaštitu donese odluku o osnovanosti slučaja, posebno o podnesenom zahtjevu za ukidanje nezakonite odluke.
Uvodna izjava (13)
Da bi se spriječilo izravno nezakonito sklapanje ugovora, što je Sud EZ-a nazvao najozbiljnijim kršenjem prava Zajednice u području javne nabave, od strane javnih naručitelja ili naručitelja, potrebno je predvidjeti odredbe za učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne. Zato se ugovor koji je sklopljen na temelju nezakonite izravne pogodbe u načelu treba smatrati nevažećim. Nevaženje ne bi trebalo biti automatsko, nego je potrebno da ga utvrdi neovisno tijelo nadležno za pravnu zaštitu ili da proizlazi iz odluke takvog tijela.
Uvodna izjava (14)
Nevaženje je najdjelotvornije sredstvo za ponovno uspostavljanje nadmetanja i stvaranje novih poslovnih mogućnosti za one gospodarske subjekte kojima je nezakonito oduzeta mogućnost nadmetanja. Izravne pogodbe u smislu značenja ove Direktive jesu sva sklapanja ugovora koja su provedena bez prethodne objave poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije u smislu Direktive 2004/18/EZ. To odgovara postupku bez prethodnog poziva za nadmetanje u smislu Direktive 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (15)
Moguća opravdanja za izravne pogodbe u smislu ove Direktive mogu biti izuzeća u člancima 10. do 18. Direktive 2004/18/EZ, primjena članka 31., članka 61. ili članka 68. Direktive 2004/18/EZ, sklapanje ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 21. Direktive 2004/18/EZ ili zakonsko „interno” sklapanje ugovora prema tumačenju Suda EZ-a.
Uvodna izjava (16)
Isto se primjenjuje na ugovore koji ispunjavaju uvjete za izuzeća ili posebne aranžmane, u skladu s člankom 5. stavkom 2., člancima 18. do 26., člancima 29. i 30. ili člankom 62. Direktive 2004/17/EZ, na slučajeve kad se primjenjuje članak 40. stavak 3. Direktive 2004/17/EZ ili na sklapanje ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 32. Direktive 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (17)
Postupak pravne zaštite treba biti dostupan bilo kojoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanja određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.
Uvodna izjava (18)
Da bi se spriječila ozbiljna kršenja obaveznog roka mirovanja i automatske obustave, što su preduvjeti učinkovite pravne zaštite, potrebno je primjenjivati učinkovite kazne. Ugovore koji su sklopljeni uz povrede roka mirovanja ili automatske obustave potrebno je u načelu smatrati nevažećim, ako su povrede počinjene u kombinaciji s kršenjima Direktive 2004/18/EZ ili Direktive 2004/17/EZ do te mjere da ta kršenja utječu na izglede ponuditelja koji su zatražili pravnu zaštitu da bi dobili ugovor.
Uvodna izjava (19)
U slučaju drugih kršenja odredaba formalne prirode države članice mogu smatrati načelo nevaženja neprikladnim. U tim slučajevima potrebno je da države članice imaju mogućnost predvidjeti alternativne kazne. Potrebno je da su alternativne kazne ograničene na nametanje novčanih kazni, koje se plaćaju tijelu koje je neovisno o javnom naručitelju ili naručitelju, ili na skraćivanje trajanja ugovora. Države članice same će utvrditi pojedinosti alternativnih kazni i pravila njihove primjene.
Uvodna izjava (20)
Ovom se Direktivom ne isključuje primjena strožih kazni u skladu s nacionalnim pravom.
Uvodna izjava (21)
Cilj koji je potrebno postići kada države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava da se ugovor smatra nevažećim jest da se više ne primjenjuju i ne provode prava i obveze strana u okviru ugovora. Posljedice, koje proizlaze iz činjenice da se ugovor smatra nevažećim, potrebno je utvrditi u pravu pojedinih država. Nacionalni zakoni mogu stoga npr. predvidjeti retroaktivno poništavanje svih ugovornih obveza (ex tunc) ili obratno, ograničiti djelovanje poništenja na one obveze koje se još moraju ispuniti (ex nunc). To ne smije dovesti do toga da nedostaju stroge kazne za slučaj da su obveze koje proistječu iz nekog ugovora već u potpunosti ili gotovo potpuno ispunjene. U tim slučajevima potrebno je da države članice također predvide alternativne kazne, uzimajući u obzir opseg do kojeg je ugovor još važeći prema nacionalnim zakonima. Na isti je način potrebno nacionalnim pravom utvrditi i posljedice vezane uz mogući povrat iznosa koji su možda već plaćeni, kao i uz ostale oblike mogućih naknada, uključujući povrat vrijednosti ako naknada u naturi nije moguća.
Uvodna izjava (22)
Ipak, da bi se osigurala razmjernost sankcija koje se primjenjuju, države članice mogu tijelu nadležnom za postupak pravne zaštite ostaviti mogućnost da ne dovodi u pitanje ugovor, ili da prizna neke ili sve njegove privremene učinke, kad izvanredne okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju da se poštuju određeni prevladavajući razlozi vezani uz opći interes. U tim slučajevima potrebno je umjesto toga primijeniti alternativne kazne. Tijelo nadležno za pravnu zaštitu, neovisno o javnom naručitelju ili naručitelju, treba preispitati sve važne aspekte da bi ustanovilo zahtijevaju li prevladavajući razlozi vezani uz opći interes da učinci ugovora ostanu na snazi.
Uvodna izjava (23)
U iznimnim slučajevima odmah nakon poništenja ugovora dozvoljeno je korištenje pregovaračkog postupka bez objave poziva na nadmetanje u smislu članka 31. Direktive 2004/18/EZ ili članka 40. stavka 3. Direktive 2004/17/EZ. Primjena prevladavajućih razloga mogla bi biti opravdana ako u takvim slučajevima, zbog tehničkih ili drugih uvjerljivih razloga, u toj fazi preostale ugovorne obveze može ispuniti samo gospodarski subjekt s kojim je sklopljen ugovor.
Uvodna izjava (24)
Gospodarski interesi koji proizlaze iz valjanosti ugovora mogu se smatrati prevladavajućim razlozima samo ako bi u iznimnim okolnostima nevaženje ugovora dovelo do nerazmjernih posljedica. Međutim, gospodarski interesi izravno vezani s pojedinim ugovorom nisu prevladavajući razlozi.
Uvodna izjava (25)
Dodatno, zbog potrebe da se dugoročno osigura pravna sigurnost vezano uz odluke javnih naručitelja i naručitelja, potrebno je utvrditi primjeren minimalan rok zastare za pravnu zaštitu, u kojem se može zatražiti ispitivanje valjanosti pojedinog ugovora.
Uvodna izjava (26)
Da bi se izbjegla pravna nesigurnost koja bi mogla proizaći iz nevaženja, potrebno je da države članice predvide izuzeća odluka o nevaženju u slučajevima kad javni naručitelj ili naručitelj smatra da je dopušteno neposredno sklapanje ugovora bez prethodne objave poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije u skladu s direktivama 2004/18/EZ i 2004/17/EZ i kad je primijenjen minimalan rok mirovanja kojim se omogućava učinkovita primjena pravnog lijeka. Dobrovoljna objava kojom se aktivira rok mirovanja ne znači proširenje obveza koje proizlaze iz Direktive 2004/18/EZ ili Direktive 2004/17/EZ.
Uvodna izjava (27)
Budući da se ovom Direktivom jačaju nacionalni postupci pravne zaštite država članica, posebno u slučajevima nezakonitog neposrednog sklapanja, potrebno je poticati gospodarske subjekte da se koriste tim novim mehanizmima. Zbog razloga pravne sigurnosti nevaženje ugovora ograničava se na određeno razdoblje. Treba poštovati rokove važenja.
Uvodna izjava (28)
Jačanje učinkovitosti nacionalnih postupaka pravne zaštite trebalo bi ohrabriti zainteresirane da se češće koriste mogućnošću pravne zaštite postupkom prethodnog rješavanja prije sklapanja ugovora. U tim okolnostima korektivni mehanizam treba preusmjeriti na ozbiljnija kršenja prava Zajednice o javnim nabavama.
Uvodna izjava (29)
Gotovo se nikad nije koristio dobrovoljni sustav ovjeravanja, predviđen u Direktivi 92/13/EEZ, prema kojem naručitelji imaju mogućnost da se redovitim preispitivanjima provjerava sukladnost s pravom njihovih postupaka nabave. Stoga on nije svrsishodan u sprečavanju većeg broja kršenja prava Zajednice u području javne nabave. S druge strane, obveza država članica, nametnuta Direktivom 92/13/EEZ da osiguravaju stalna tijela ovlaštena u tu svrhu, predstavlja administrativne troškove održavanja, što više nije opravdano u svjetlu nedostatka stvarnog interesa naručitelja. Stoga je potrebno ukinuti sustav ovjeravanja.
Uvodna izjava (30)
Isto tako, ni postupak mirenja predviđen u Direktivi 92/13/EEZ nije naišao na pravi interes kod gospodarskih subjekata. Tome je tako zbog dva razloga, prvo što njime samim nije moguće pokrenuti obvezujuće privremene mjere kojima bi se pravodobno spriječilo protupravno sklapanje ugovora, te, drugo, što je zbog svoje prirode teško spojiv s poštivanjem posebno kratkih rokova koji se primjenjuju na pravnu zaštitu u svrhu donošenja privremenih mjera i ukidanja odluka koje su donesene nezakonito. Osim toga, moguća učinkovitost postupka mirenja dodatno je oslabljena poteškoćama s kojima se susreće kod sastavljanja potpunog i dovoljno opsežnog popisa neovisnih miritelja za svaku državu članicu, koji bi u svako doba bili na raspolaganju da bi u vrlo kratkom vremenu obradili zahtjeve za mirenje. Stoga je potrebno ukinuti mehanizam mirenja.
Uvodna izjava (31)
Potrebno je ovlastiti Komisiju da od država članica može tražiti dostavu informacija o funkcioniranju postupaka nacionalne pravne zaštite razmjerno zadanim ciljevima, a kod utvrđivanja opsega i vrste takvih informacija treba sudjelovati i Savjetodavni odbor za ugovore o javnoj nabavi. Naime, samo takve informacije omogućit će pravilno vrednovanje učinkovitosti izmjena donesenih u ovoj Direktivi nakon primjene tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Uvodna izjava (32)
Potrebno je da Komisija prati napredak postignut u državama članicama i izvijesti Europski parlament i Vijeće o učinkovitosti ove Direktive najkasnije tri godine nakon isteka roka za njenu provedbu.
Uvodna izjava (33)
Za provedbu direktiva 89/665/EEZ i 92/13/EEZ potrebno je donijeti mjere u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(8).
Uvodna izjava (34)
Budući da zbog gore navedenih razloga ciljeve ove Direktive, tj. poboljšanje učinkovitosti postupaka pravne zaštite u vezi sa sklapanjem ugovora koji potpadaju u područje primjene direktiva 2004/18/EZ i 2004/17/EZ, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u istom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, uz istodobno poštivanje načela autonomnog postupanja svake države članice.
Uvodna izjava (35)
U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu(9), potrebno je da države članice izrade, za sebe i u interesu Zajednice, tablice koje prikazuju korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje u nacionalno pravo, te da ih objave.
Uvodna izjava (36)
U ovoj se Direktivi poštuju temeljna prava i načela priznata posebno u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Ovom se Direktivom nastoji osigurati puno poštivanje prava na pravni lijek i poštenu prosudbu u skladu s prvim i drugim podstavcima članka 47. Povelje.
Uvodna izjava (37)
Direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,
Prenošenje
Članak 3.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 20. prosinca 2009. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Stupanje na snagu
Članak 4.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 5.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.