Uredba (EZ) br. 1393/2007 · POGLAVLJE IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Tuženik koji se nije upustio u postupak

1. Ako pismeno kojim se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno treba biti poslano u drugu državu članicu radi dostave u skladu s odredbama ove Uredbe, a tuženik se nije upustio u postupak, presuda neće biti izrečena sve dok se ne utvrdi:

(a) da je pismeno dostavljeno na način propisan unutarnjim pravom države članice primateljice za dostavu pismena u domaćim postupcima protiv osoba koje se nalaze na njezinu državnom području; ili

(b) da je pismeno zaista uručeno tuženiku ili dostavljeno na njegovo boravište nekim drugim načinom predviđenim u ovoj Uredbi;

i da je u oba slučaja uručenje ili dostava obavljena tako pravovremeno kako bi tuženik mogao pripremiti svoju obranu.

2. Svaka država članica može objaviti, u skladu s člankom 23. stavkom 1., da sudac, bez obzira na odredbe stavka 1., može izreći presudu čak i ako nije primljena potvrda o uručenju ili dostavi, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) pismeno je poslano na jedan od načina predviđenih u ovoj Uredbi;

(b) da je od datuma slanja pismena protekao rok koji sudac u određenome predmetu smatra dovoljnim, ali ne kraći od šest mjeseci;

(c) nije primljena nikakva potvrda, iako su učinjeni svi razumni napori za dobivanje potvrde od nadležnih tijela države članice primateljice.

3. Bez obzira na odredbe stavaka 1. i 2., u hitnim slučajevima sudac može odrediti bilo koju privremenu ili zaštitnu mjeru.

4. Ako je pismeno kojim se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno trebalo biti poslano u drugu državu članicu radi dostave u skladu s odredbama ove Uredbe, a presuda je izrečena protiv tuženika koji se nije upustio u postupak, sudac može osloboditi tuženika pravnih posljedica isteka roka za ulaganje žalbe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) tuženik, bez svoje krivnje, nije saznao za postojanje pismena pravovremeno da bi mogao pripremiti svoju obranu pred sudom ili pravovremeno da bi mogao uložiti žalbu; i

(b) tuženik je predočio dostatan dokaz obrane u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva.

Zahtjev za povrat u prijašnje stanje može biti podnesen samo u razumnom roku nakon što je tuženik saznao sadržaj presude.

Svaka država članica može izjaviti, u skladu s odredbama članka 23. stavka 1., da takav zahtjev neće biti razmatran ako je podnesen po isteku roka koji ta država navodi u izjavi, ali taj rok ni u kojem slučaju nije kraći od godine datuma od datuma izricanja presude.

5. Stavak 4. ne primjenjuje se na presude koje se odnose na status te pravnu i poslovnu sposobnost osoba.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu