Uvodna izjava (18)
Potrošače bi trebalo zaštititi od nepoštenog ili zavaravajućeg djelovanja, posebno u pogledu otkrivanja informacija od strane vjerovnika, u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”)(4). Međutim, ova bi Direktiva trebala obuhvaćati specifične odredbe o oglašavanju ugovora o kreditu kao i o određenim elementima standardnih informacija koje se pružaju potrošačima kako bi im se omogućilo, posebno, da uspoređuju različite ponude. Takve bi se informacije trebale davati na jasan, sažet i uočljiv način pomoću reprezentativnog primjera. Gornja bi granica trebala biti navedena kada nije moguće naznačiti ukupan iznos kredita kao dostupan ukupan iznos, posebno kada ugovor o kreditu daje potrošačima slobodu korištenja novca s ograničenjem u odnosu na iznos. Ta bi gornja granica trebala naznačivati gornju granicu kredita koji se može staviti na raspolaganje potrošačima. Povrh toga, države članice i dalje bi trebale biti slobodne uređivati zahtjeve za informacijama u svojem nacionalnom pravu u pogledu oglašavanja koje ne sadrži informacije o troškovima kredita.