Članak 2.
Prekogranični sporovi
1. U smislu ove Direktive, prekogranični spor je spor u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici različitoj od one u kojoj domicil ili uobičajeno boravište ima bilo koja druga stranka, na dan:
(a) kada se stranke, nakon nastanka spora, dogovore o mirenju;
(b) kada sud odredi mirenje;
(c) kada prema nacionalnom pravu nastane obveza upotrebe mirenja; ili
(d) kada je u smislu članka 5. strankama izdan poziv.
2. Neovisno o stavku 1., u smislu članaka 7. i 8. prekogranični spor je također spor u kojem su sudski postupak ili arbitraža nakon mirenja između stranaka pokrenuti u državi članici različitoj od one u kojoj su stranke imale domicil ili uobičajeno boravište na datum iz stavka 1. točke (a), (b) ili (c).
3. U smislu stavaka 1. i 2. domicil se određuje u skladu s člancima 59. i 60. Uredbe (EZ) br. 44/2001.