Članak 1.
1. Ova Direktiva primjenjuje se na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) koji su osnovani na teritoriju država članica.
2. Za potrebe ove Direktive, i podložno članku 3., UCITS označuje subjekt:
(a) čiji je jedini cilj zajedničko ulaganje sredstava, prikupljenih od javnosti, u prenosive vrijednosne papire ili u drugu likvidnu financijsku imovinu, navedenu u članku 50. stavku 1., te koji posluje prema načelu razdiobe rizika; i
(b) čiji se udjeli, na zahtjev imatelja udjela, otkupljuju ili isplaćuju, izravno ili neizravno, iz imovine tog subjekta. Radnje koje UCITS poduzima kako bi osigurao da se tržišna vrijednost njegovih udjela ne razlikuje značajno od njihove neto vrijednosti imovine smatraju se ekvivalentnima takvom otkupu ili isplati.
Države članice mogu dopustiti da se UCITS sastoji od nekoliko investicijskih dijelova.
3. Društva iz stavka 2. mogu biti osnovana u skladu s ugovornim odnosom (kao investicijski fondovi kojima upravljaju društva za upravljanje), uzajamnim odnosom (kao uzajamni investicijski fondovi) ili u skladu sa statutom (društva za investicije).
Za potrebe ove Direktive:
(a) „investicijski fondovi” također obuhvaćaju uzajamne investicijske fondove;
(b) „udjeli” u UCITS-u također obuhvaćaju dionice UCITS-a.
4. Društva za investicije čija se imovina ulaže posredovanjem ovisnih društava, uglavnom u vrijednosne papire koji nisu prenosivi vrijednosni papiri, nisu predmet ove Direktive.
5. Države članice zabranjuju UCITS-ima na koje se primjenjuje ova Direktiva pretvorbu u subjekte za zajednička ulaganja koji nisu obuhvaćena ovom Direktivom.
6. Poštujući odredbe zakonodavstva Zajednice koje reguliraju kretanje kapitala, te članke 91. i 92. i drugi podstavak članka 108. stavka 1., niti jedna država članica ne smije primjenjivati neke druge odredbe u području pokrivenom ovom Direktivom na UCITS osnovan u drugoj državi članici ili na udjele koje izdaje takav UCITS, ako taj UCITS trguje svojim udjelima na teritoriju te države članice.
7. Ne dovodeći u pitanje ovo poglavlje, država članica može na UCITS osnovan na njezinom teritoriju primjenjivati strože ili dodatne zahtjeve u odnosu na one propisane ovom Direktivom, pod uvjetom da imaju opću primjenu, te da nisu u suprotnosti s odredbama ove Direktive.