Članak 22.a.
1. Depozitar ne delegira na treće strane poslove navedene u članku 22. stavcima 3. i 4.
2. Depozitar može delegirati na treće strane poslove navedene u članku 22. stavku 5. samo kada:
(a) zadaće nisu delegirane s namjerom izbjegavanja zahtjeva ove Direktive;
(b) depozitar može dokazati postojanje objektivnog razloga za delegiranje;
(c) depozitar je postupio pažnjom dobrog stručnjaka pri odabiru i imenovanju treće osobe kojoj namjerava delegirati dio svojih poslova, osim ako je ta treća osoba središnji depozitorij vrijednosnih papira koji djeluje u svojstvu CSD ulagatelja kako je definiran u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 29. stavka 3. i članka 48. stavka 10.Uredbe (EU) br. 909/2014, te nastavlja postupati pažnjom dobrog stručnjaka pri povremenim preispitivanjima i stalnom praćenju treće osobe kojoj je delegirao dio svojih poslova, kao i postupaka trećih osoba u vezi s predmetima koji su joj delegirani.
3. Poslove iz članka 22. stavka 5. depozitar može delegirati trećoj osobi samo kada ta treća osoba u svakom trenutku za vrijeme obavljanja zadaća koje su joj delegirane:
(a) ima strukture i stručno znanje koji su odgovarajući i razmjerni vrsti i složenosti imovine UCITS-a ili društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a koja mu je povjerena;
(b) za poslove skrbništva iz članka 22. stavka 5. točke (a) podliježe:
i. učinkovitim bonitetnim propisima, uključujući minimalne kapitalne zahtjeve, i nadzoru u okviru dotične nadležnosti;
ii. povremenoj vanjskoj reviziji radi osiguranja da su ti financijski instrumenti u njezinu posjedu;
(c) ima odvojenu imovinu klijenata depozitara od vlastite imovine i imovine depozitara na takav način da u svakom trenutku može biti jasno utvrđeno da ona pripada klijentima pojedinog depozitara;
(d) poduzima sve potrebne korake kako bi osigurala da u slučaju insolventnosti treće osobe imovina UCITS-a koju treća osoba ima na skrbništvu nije dostupna za distribuciju između ili za realizaciju u korist vjerovnika treće osobe; i
(e) postupa u skladu s općim obvezama i zabranama utvrđenima u članku 22. stavcima 2., 5. i 7. te članku 25.
Neovisno o prvom podstavku točki (b) podtočki i., ako pravo treće zemlje zahtijeva da se određeni financijski instrumenti pohranjuju na skrbništvo kod lokalnog subjekta, a ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje utvrđene u toj točki, depozitar može delegirati svoje poslove takvom lokalnom subjektu samo u mjeri u kojoj se to zahtijeva na temelju prava te treće zemlje, samo dok ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje te samo kada:
(a) ulagatelji relevantnog UCITS-a prije ulaganja uredno su obaviješteni o tome da se takvo delegiranje zahtijeva zbog pravnih ograničenja prava treće zemlje, o okolnostima koje opravdavaju delegiranje i o rizicima povezanima s takvim delegiranjem;
(b) društvo za investicije ili društvo za upravljanje u ime UCITS-a uputilo je depozitara da delegira skrbništvo nad takvim financijskim instrumentima na takav lokalni subjekt.
Treća osoba može zatim dalje delegirati te poslove ako su ispunjeni jednaki uvjeti. U takvu slučaju članak 24. stavak 2 primjenjuje se mutatis mutandis na dotične strane.
4. Za potrebe ovog članka, pružanje usluga od strane središnjeg depozitorija vrijednosnih papira koji djeluje u svojstvu CSD izdavatelja kako je definiran u delegiranom aktu donesenom na temelju članka 29. stavka 3. i članka 48. stavka 10. Uredbe (EU) br. 909/2014 ne smatra se delegiranjem poslova skrbništva depozitara. Za potrebe ovog članka, pružanje usluga od strane središnjeg depozitorija vrijednosnih papira koji djeluje u svojstvu CSD ulagatelja kako je definiran u tom delegiranom aktu smatra se delegiranjem poslova skrbništva depozitara.