Direktiva 2009/103/EZ · POGLAVLJE 4. NAKNADA ŠTETE KOJU JE PROUZROČILO NEPOZNATO VOZILO ILI VOZILO ZA KOJE NIJE ISPUNJENA OBVEZA OSIGURANJA UTVRĐENA ČLANKOM 3. I NAKNADA ŠTETE U SLUČAJU NESOLVENTNOSTI

Članak 10.

Tijelo odgovorno za naknadu štete

1. Svaka država članica osniva ili ovlašćuje tijelo sa zadatkom osiguranja naknade štete, barem do granica obveze osiguranja za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene nepoznatim vozilom ili vozilom za koje obveza osiguranja utvrđena stavkom 3. nije ispunjena.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da naknadu štete od strane tog tijela smatraju supsidijarnom ili ravnopravnom, kao ni pravo da predvide likvidaciju štete između tog tijela i osobe ili osoba koje su odgovorne za nezgodu i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u pogledu iste nezgode. Međutim, države članice ne smiju dopustiti tijelu da isplatu naknade štete učini ovisnom o tome da oštećena osoba na bilo koji način mora dokazati da odgovorna osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

2. Oštećena osoba može se u svakom slučaju obratiti izravno tijelu koje je, na temelju podataka koje oštećena osoba dostavi na njegov zahtjev, obvezno dostaviti oštećenoj osobi utemeljeni odgovor u vezi s isplatom bilo kakve naknade štete.

Međutim, države članice mogu isključiti isplatu naknade štete od strane tog tijela za osobe koje su dobrovoljno ušle u vozilo koje je prouzročilo štetu ili ozljedu ako tijelo može dokazati da su znale da je vozilo neosigurano.

3. Države članice mogu ograničiti ili isključiti isplatu naknade štete od strane tog tijela kod oštećenja stvari od strane nepoznatog vozila.

Međutim, ako je tijelo isplatilo naknadu štete za znatne tjelesne ozljede bilo kojoj osobi oštećenoj zbog iste nezgode u kojoj je nepoznatim vozilom prouzročeno i oštećenje stvari, države članice ne smiju isključiti isplatu naknade štete za oštećenje stvari na temelju činjenice da je vozilo nepoznato. Neovisno o tome, države članice mogu predvidjeti samopridržaj od najviše 500 EUR koji snosi oštećena osoba koja je pretrpjela takvo oštećenje stvari.

Uvjeti pod kojima se tjelesne ozljede trebaju smatrati znatnima određuju se u skladu sa zakonodavstvom ili drugim propisima države članice u kojoj se nezgoda dogodila. S tim u vezi, države članice mogu uzeti u obzir, između ostalog, pitanje je li ozljeda zahtijevala bolničku njegu.

4. Svaka država članica primjenjuje svoje zakone i druge propise na isplatu naknade štete od strane tog tijela, ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu praksu koja je povoljnija za oštećenu osobu.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu