Uvodna izjava (5)
Na temelju Direktive Vijeća 2006/67/EZ od 24. srpnja 2006. o obvezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih derivata(4), zalihe se izračunavaju na temelju prosječne domaće dnevne potrošnje tijekom prethodne kalendarske godine. S druge strane, obveze držanja zaliha na temelju Sporazuma o međunarodnom energetskom programu od 18. studenoga 1974. (dalje u tekstu „Sporazum IEA-e”) izračunavaju se na temelju neto uvoza nafte i naftnih derivata. Iz tog razloga, te zbog ostalih razlika u metodologiji, način na koji se izračunavaju obveze držanja zaliha i zalihe Zajednice za slučaj nužde trebalo bi prilagoditi načinima izračunavanja koji se koriste u okviru Sporazuma IEA-e, bez obzira na činjenicu da bi metodologiju izračunavanja koju koristi IEA možda trebalo ocijeniti u svjetlu tehnoloških poboljšanja tijekom posljednjih desetljeća i da bi države koje nisu članice IEA-e i koje su u potpunosti ovisne o uvozu mogle trebati dulje razdoblje za prilagodbu svojih obveza za držanje zaliha. Moglo bi se pokazati da su daljnje izmjene načina i postupaka za izračunavanje razine zaliha potrebne i korisne za daljnje povećanje usklađenosti s praksom IEA-e, uključujući na primjer promjene koje dovode do toga da se smanji stopa smanjenja postotka od 10 % koja se koristi u izračunavanju zaliha za određene države članice, što bi omogućilo drugačiji obračun zaliha nafte ili bi omogućilo da se uračunavaju i zalihe koje se nalaze u tankerima u teritorijalnim vodama država članica.