Direktiva 2009/126/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama
Pročišćeni tekst na dan 18. studenoga 2026.
Uvodna izjava (1)
Odlukom br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog programa djelovanja Zajednice o okolišu(3) određeno je da je onečišćenje zraka potrebno smanjiti na razine na kojima su štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš minimalni.
Uvodna izjava (2)
Ženevskim protokolom o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja postavljeni su ciljevi smanjenja emisija za hlapive organske spojeve (HOS), a Protokolom iz Göteborga o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona(4) postavljene su gornje granice emisija za četiri onečišćujuće tvari – sumporov dioksid, dušikove okside, HOS i amonijak – i zahtijeva se primjena najboljih raspoloživih tehnika kako bi se emisije zadržale na niskim razinama.
Uvodna izjava (3)
Direktivom 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kakvoći okolnog zraka i čišćem zraku za Europu(5) utvrđuju se ciljevi kakvoće zraka za prizemni ozon i benzen, a Direktivom 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisija za određene tvari koje onečišćuju atmosferu(6) utvrđuju se nacionalne gornje granice emisija za HOS koji doprinose stvaranju prizemnog ozona. Emisije HOS-a, uključujući emisije benzinskih para, u jednoj državi članici mogu otežati probleme s kakvoćom zraka u drugim državama članicama.
Uvodna izjava (4)
I ozon je staklenički plin te doprinosi zatopljenju atmosfere i promjeni klime.
Uvodna izjava (5)
Direktiva 94/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-a) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja(7) (faza I. rekuperacije benzinskih para) ima za cilj rekuperaciju benzinskih para koje se oslobađaju tijekom skladištenja i distribucije benzina od naftnih terminala do benzinskih postaja.
Uvodna izjava (6)
Do oslobađanja benzinskih para dolazi i tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama pa bi te pare trebalo rekuperirati na način koji je usklađen s odredbama Direktive 94/63/EZ.
Uvodna izjava (7)
Razni instrumenti Zajednice osmišljeni su i provedeni kako bi se ograničile emisije HOS-a. Međutim, kako bi se ostvarili ciljevi u vezi sa zdravljem i okolišem utvrđeni u Šestom programu djelovanja Zajednice o okolišu i Direktivi 2001/81/EZ, potrebno je dodatno djelovanje.
Uvodna izjava (8)
S ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku goriva za cestovna vozila, Direktivom 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzina i dizelskih goriva(8) dozvolit će se, od 1. siječnja 2011., stavljanje na tržište benzina koji sadrži veći udio komponenata biogoriva nego što je to ranije bio slučaj. To može dovesti do povećanja emisija HOS-a zato što države članice imaju mogućnost primijeniti ograničena odstupanja od zahtjeva u pogledu tlaka pare iz te Direktive.
Uvodna izjava (9)
Postojeće benzinske postaje možda će trebati prilagoditi postojeću infrastrukturu te je poželjno ugraditi opremu za rekuperaciju para prilikom većeg preuređenja sustava napajanja gorivom (to jest prilikom značajne izmjene ili obnove infrastrukture postaje, a posebno spremnika i cijevi) jer se time značajno smanjuje trošak potrebnih prilagodbi. Međutim, kod postojećih većih postaja mogućnost prilagodbe je veća pa bi, s obzirom na to da one više doprinose emisijama, opremu za rekuperaciju para trebale ugraditi ranije. Ugradnja opreme za rekuperaciju benzinskih para u nove benzinske postaje može se planirati već u fazi projektiranja i izgradnje benzinske postaje pa se stoga ta oprema može ugraditi odmah.
Uvodna izjava (10)
Spremnici goriva u novoproizvedenim motornim vozilima ne sadrže benzinske pare. Stoga je prvo punjenje gorivom takvih vozila primjereno obuhvatiti odstupanjem.
Uvodna izjava (11)
Iako nekoliko država članica na nacionalnoj razini predviđa zahtjeve u pogledu sustava faze II. rekuperacije benzinskih para, ne postoji zakonodavstvo na razini Zajednice. Stoga je primjereno utvrditi jednoobraznu minimalnu razinu rekuperacije benzinskih para kako bi se postigla visoka razina koristi za okoliš i olakšalo trgovanje opremom za rekuperaciju benzinskih para.
Uvodna izjava (12)
Kako bi se osiguralo da oprema za rekuperaciju benzinskih para rezultira stvarnim smanjenjem emisija, trebalo bi provoditi periodične provjere cjelokupne ugrađene opreme za fazu II. rekuperacije benzinskih para. Države članice mogu donijeti odluku da te provjere provodi samo jedan od sljedećih aktera ili više njih: službena inspekcijska tijela, sam operator ili treća strana. U slučaju službenih inspekcija države članice bi trebale uzimati u obzir Preporuku 2001/331/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnim kriterijima za okolišne inspekcije u državama članicama(9).
Uvodna izjava (13)
Opremu za fazu II. rekuperacije benzinskih para trebalo bi redovito ispitivati. Europski odbor za normizaciju (CEN) trebalo bi poticati na razvoj usklađene metodologije ispitivanja.
Uvodna izjava (14)
Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama primjenjivima na kršenja nacionalnih odredaba koje su usvojene na temelju ove Direktive i osigurati da se one provode. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće, s obzirom na to da nepridržavanje može rezultirati štetom po zdravlje ljudi i okoliš.
Uvodna izjava (15)
U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva(10), države članice se potiče da za sebe i u interesu Zajednice izrađuju i objavljuju vlastite tablice koje, koliko je to moguće, prikazuju korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje.
Uvodna izjava (16)
Budući da se donosi na temelju članka 175. Ugovora, ova Direktiva ne sprečava države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere koje su u skladu s Ugovorom. Sukladno članku 176. Ugovora, države članice moraju Komisiju obavijestiti o svim takvim mjerama.
Uvodna izjava (17)
Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(11).
Uvodna izjava (18)
Komisiju bi osobito trebalo ovlastiti za usvajanje provedbenih mjera u pogledu usklađenih metoda i normi. Budući da te mjere imaju opću primjenu i namijenjene su izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim dopunjujući je novim elementima koji nisu ključni, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.
Uvodna izjava (19)
Budući da cilj ove Direktive, to jest smanjenje emisija benzinskih para u atmosferu, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se zbog prekogranične naravi onečišćenja zraka na bolji način može ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje toga cilja,
Predmet
Članak 1.
Ovom se Direktivom utvrđuju mjere kojima je cilj smanjenje količine benzinskih para koje se oslobađaju u atmosferu tijekom punjenja gorivom motornih vozila na benzinskim postajama.
Definicije
Članak 2.
Za potrebe ove Direktive:
1. „benzin” znači benzin kako je definiran u članku 2. točki (a) Direktive 94/63/EZ;
2. „benzinske pare” znači svaki plinoviti spoj koji isparava iz benzina;
3. „benzinska postaja” znači benzinsku postaju kako je definirana u članku 2. točki (f) Direktive 94/63/EZ;
4. „postojeća benzinska postaja” znači benzinsku postaju koja je izgrađena ili za koju su pojedinačna lokacijska, građevinska ili uporabna dozvola dobivene prije 1. siječnja 2012.;
5. „nova benzinska postaja” znači benzinsku postaju koja je izgrađena ili za koju su pojedinačna lokacijska, građevinska ili uporabna dozvola dobivene 1. siječnja 2012. ili kasnije;
6. „sustav faze II. rekuperacije benzinskih para” znači opremu namijenjenu rekuperaciji benzinskih para koje izlaze iz spremnika goriva motornog vozila tijekom punjenja gorivom na benzinskoj postaji, a koja te benzinske pare prenosi u skladišni spremnik na benzinskoj postaji ili vraća u agregat za benzin radi ponovne prodaje;
7. „učinkovitost prikupljanja benzinskih para” znači količinu benzinskih para prikupljenu u sustavu faze II. rekuperacije benzinskih para u odnosu na količinu benzinskih para koja bi inače bila oslobođena u atmosferu da takvog sustava nema, a izražena je postotkom;
8. „omjer para/benzin” znači omjer između volumena benzinskih para koje kod atmosferskog tlaka prolaze kroz sustav faze II. rekuperacije benzinskih para i volumena distribuiranog benzina;
9. „protok” znači ukupnu godišnju količinu benzina pretočenu iz pokretnih spremnika u benzinsku postaju.
Benzinske postaje
Članak 3.
1. Države članice osiguravaju da svaka nova benzinska postaja bude opremljena sustavom faze II. rekuperacije benzinskih para ako je:
(a) njezin stvarni ili planirani protok veći od 500 m3 godišnje; ili
(b) njezin stvarni ili planirani protok veći od 100 m3 godišnje, a ona se nalazi unutar stalnih stambenih ili radnih područja.
2. Države članice osiguravaju da svaka postojeća benzinska postaja na kojoj se obavlja značajnije preuređenje tijekom toga preuređivanja bude opremljena sustavom faze II. rekuperacije benzinskih para ako je:
(a) njezin stvarni ili planirani protok veći od 500 m3 godišnje; ili
(b) njezin stvarni ili planirani protok veći od 100 m3 godišnje, a ona se nalazi unutar stalnih stambenih ili radnih područja.
3. Države članice osiguravaju da svaka postojeća benzinska postaja s protokom većim od 3000 m3 godišnje bude opremljena sustavom faze II. rekuperacije benzinskih para najkasnije do 31. prosinca 2018.
4. Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na benzinske postaje koje se upotrebljavaju isključivo u vezi s proizvodnjom i isporukom novih motornih vozila.
Minimalna razina rekuperacije benzinskih para
Članak 4.
1. Države članice osiguravaju da, s učinkom od dana na koji sustavi faze II. rekuperacije benzinskih para postanu obvezni sukladno članku 3., učinkovitost prikupljanja benzinskih para tih sustava bude najmanje 85 % vrijednosti koje je proizvođač certificirao u skladu s normom EN 16321-1:2013.
2. S učinkom od dana na koji sustavi faze II. rekuperacije benzinskih para postanu obvezni sukladno članku 3., kada se prikupljene benzinske pare prenose u skladišni spremnik na benzinskoj postaji, omjer para/benzin mora biti najmanje 0,95, ali ne smije prelaziti 1,05.
Periodične provjere i obavješćivanje potrošača
Članak 5.
1. Države članice osiguravaju da se učinkovitost prikupljanja benzinskih para sustava faze II. rekuperacije benzinskih para tijekom rada ispituje najmanje jedanput godišnje u skladu s normom EN 16321-2:2013.
2. Ako je ugrađen automatski sustav nadzora, države članice osiguravaju da se učinkovitost prikupljanja benzinskih para ispituje najmanje jednom svake tri godine. Svaki takav automatski sustav nadzora automatski otkriva nepravilnosti u radu sustava faze II. rekuperacije benzinskih para kao i u samom automatskom sustavu nadzora, upozorava operatora benzinske postaje na nepravilnosti i automatski zaustavlja protjecanje benzina iz neispravnog agregata za benzin ako se nepravilnost ne otkloni u roku od sedam dana.
3. Države članice osiguravaju da benzinska postaja, ako je ugradila sustav faze II. rekuperacije benzinskih para, istakne znak, naljepnicu ili drugu obavijest na agregatu za benzin ili u njegovoj blizini, kako bi obavijestila potrošače o toj činjenici.
Sankcije
Članak 6.
Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na kršenja nacionalnih odredaba koje su usvojene na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se one provode. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju do 1. siječnja 2012., a o svim naknadnim izmjenama koje se na njih odnose obavješćuju je bez odlaganja.
Preispitivanje
Članak 7.
Komisija do 31. prosinca 2014. preispituje provedbu ove Direktive, a posebno:
(a) graničnu vrijednost od 100 m3 godišnje iz članka 3. stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b) ove Direktive i članka 6. stavka 3. Direktive 94/63/EZ;
(b) evidenciju o tome ispunjavaju li sustavi faze II. rekuperacije benzinskih para zahtjeve tijekom rada; i
(c) potrebu za automatskim sustavom nadzora.
O rezultatu toga preispitivanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće te prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.
Tehničke prilagodbe
Članak 8.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 8.a kojima se izmjenjuju članci 4. i 5. radi njihove prilagodbe tehničkom napretku kako bi se prema potrebi osigurala usklađenost s relevantnim normama koje je izradio Europski odbor za normizaciju (CEN).
Delegiranje ovlasti iz prvog podstavka ne primjenjuje se na učinkovitost prikupljanja benzinskih para i omjer para/benzin utvrđene člankom 4. i rokove utvrđene člankom 5.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
Članak 8.a.
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 26. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(1).
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Prenošenje
Članak 10.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 1. siječnja 2012. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.
Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Stupanje na snagu
Članak 11.
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Adresati
Članak 12.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.