Članak 4.
Izbor suda
1. Stranke se mogu dogovoriti da je pri odlučivanju o sporovima koji među njima nastanu ili bi mogli nastati u predmetima koji se odnose na obvezu uzdržavanja nadležan sljedeći sud ili sudovi države članice:
(a) sud ili sudovi države članice u kojoj jedna od stranaka uobičajeno boravi;
(b) sud ili sudovi države članice čije državljanstvo ima jedna od stranaka;
(c) u slučaju obveza o uzdržavanju između bračnih partnera ili bivših bračnih partnera:
i. sud koji je nadležan za rješavanje njihova bračnog spora; ili
ii. sud ili sudovi države članice u kojoj su posljednje zajedničko uobičajeno boravište imali bračni partneri najmanje jednu godinu.
Uvjeti iz točaka (a), (b) ili (c) moraju biti ispunjeni u trenutku sklapanja sporazuma o nadležnosti ili u trenutku dodjeljivanja predmeta sudu.
Nadležnost određena ovim sporazumom isključiva je, osim ako se strane ne dogovore drukčije.
2. Sporazum o izboru suda u pisanom je obliku. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis su ekvivalentni pisanim oblicima.
3. Ovaj se članak ne primjenjuje na spor koji se odnosi na obvezu uzdržavanja djeteta mlađeg od 18 godina.
4. Ako se strane usuglase o isključivoj nadležnosti suda ili sudova države koja je članica Konvencije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudske odluke u građanskim i trgovačkim stvarima(1) koja je potpisana 30. listopada 2007. u Luganu (dalje u tekstu Konvencija iz Lugana) kad ta država nije država članica, primjenjuje se navedena Konvencija osim u slučaju sporova iz stavka 3.