Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 · POGLAVLJE II. PODRUČJE PRIMJENE

Članak 4.

1. Dozvola se zahtijeva za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ako je izvoznik obaviješten od strane nadležnih tijela države članice u kojoj ima poslovni nastan da odnosna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, uporabljena za razvoj, proizvodnju, upravljanje, djelovanje, održavanje, skladištenje, otkrivanje, identifikaciju ili širenje kemijskog, biološkog ili nuklearnog oružja ili drugih nuklearnih eksplozivnih naprava, odnosno za razvoj, proizvodnju, održavanje i skladištenje projektila koji su sposobni nositi kemijsko, biološko ili nuklearno oružje.

2. Dozvola se također zahtijeva za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ako država nabave ili država odredišta ima embargo na oružje, uvedeno odlukom ili zajedničkim stajalištem koju je usvojilo Vijeće ili odlukom OESS-a, ili ima embargo na oružje nametnut obvezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, te ako je izvoznik obaviješten od strane nadležnih tijela iz stavka 1. da odnosna roba jest ili bi mogla biti namijenjena, u cijelosti ili djelomično, za krajnju uporabu u vojne svrhe. Za potrebe ovog stavka, „krajnja uporaba u vojne svrhe” znači:

(a) uključivanje u robu vojne namjene iz popisa robe s vojnom namjenom država članica;

(b) korištenje za opremu za proizvodnju, ispitivanje ili analizu i njihove komponente, za razvoj, proizvodnju ili održavanje robe vojne namjene iz prethodno navedenog popisa;

(c) korištenje bilo koje nedovršene robe u postrojenju za proizvodnju robe vojne namjene iz prethodno navedenog popisa.

3. Dozvola se također zahtijeva za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ako je izvoznik obaviješten od strane vlasti iz stavka 1. da odnosna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, uporabljena kao dijelovi ili komponente vojne robe navedene u nacionalnom vojnom popisu koja je izvezena s područja navedene države članice bez dozvole ili je bila prekršena dozvola propisana nacionalnim zakonodavstvom navedene države članice.

4. Ako izvoznik zna da je roba s dvojnom namjenom koju namjerava izvoziti, koja nije navedena u Prilogu I., namijenjena u cijelosti ili djelomično za bilo koju od namjena iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka, mora o tome obavijestiti tijela koje će odlučiti je li za taj izvoz potrebna izvozna dozvola.

5. Država članica može donijeti ili zadržati nacionalno zakonodavstvo koje zahtijeva dozvolu za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ako izvoznik ima razloga sumnjati da navedena roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena bilo kojoj od namjena iz stavka 1.

6. Država članica koja nameće zahtjev za dozvolom, pri primjeni stavaka 1. do 5., za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I., prema potrebi, obavješćuje ostale države članice i Komisiju. Ostale države članice temeljito razmatraju navedene informacije i obavješćuju svoja carinska tijela i ostala odgovarajuća državna tijela.

7. Odredbe članka 13. stavaka 1., 2. i 5. do 7. primjenjuju se u slučajevima koji se odnose na robu s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I.

8. Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravo država članica da poduzmu nacionalne mjere u okviru članka 11. Uredbe (EEZ) br. 2603/69.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu