Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 · POGLAVLJE III. IZVOZNA DOZVOLA I DOZVOLA ZA BROKERSKE USLUGE

Članak 9.

1. Opće izvozne dozvole Unije iz priloga od II.a do II.f utvrđene su ovom Uredbom.

Nadležna tijela države članice u kojoj izvoznik ima poslovni nastan mogu izvozniku zabraniti da koristi ta odobrenja u slučaju da opravdano posumnjaju u njegovu sposobnost postupanja u skladu s tim odobrenjem ili odredbama zakonodavstva kontrole izvoza.

Nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije o izvoznicima kojima je oduzeto pravo korištenja Općih izvoznih dozvola Unije, osim ako ne utvrde da izvoznik neće pokušati izvoziti robu s dvojnom namjenom kroz drugu državu članicu. Sustav iz članka 19. stavka 4. koristi se u tu svrhu.

Kako bi se osiguralo da su općim izvoznim dozvolama Unije navedenima u prilozima od II.a do II.f obuhvaćene samo transakcije niskog rizika, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23.a radi uklanjanja odredišta iz područja primjene tih općih izvoznih dozvola Unije ako se za takva odredišta uvede embargo na oružje kako je navedeno u članku 4. stavku 2.

Kada, u slučaju takvih embarga na oružje, krajnje hitni razlozi zahtijevaju uklanjanje pojedinih odredišta iz područja primjene opće izvozne dozvole Unije, na delegirane akte donesene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak predviđen u članku 23.b.

2. Za sve ostale izvoze za koje se zahtijeva dozvola u skladu s ovom Uredbom, takvu dozvolu izdaju nadležna tijela država članice u kojoj izvoznik ima poslovni nastan. Podložno zabranama iz stavka 4., ova dozvola može biti individualna, globalna ili opća dozvola.

Sve dozvole valjane su diljem Zajednice.

Izvoznici nadležnim tijelima dostavljaju sve informacije potrebne za njihove zahtjeve za dobivanje individualne i globalne izvozne dozvole kako bi nadležnim državnim tijelima dostavili potpune informacije, posebno o krajnjem korisniku, državi odredišta i krajnjoj uporabi izvezene robe. Dozvola može podlijegati, ako je potrebno, izjavi o namijenjenoj krajnjoj uporabi robe.

3. Države članice obrađuju zahtjeve za individualne ili globalne dozvole u vremenskom razdoblju koje se utvrđuje nacionalnim zakonom ili praksom.

4. Nacionalne opće izvozne dozvole:

(a) isključiti iz područja njihove primjene robu iz Priloga II.g

(b) utvrđuju se nacionalnim zakonom ili praksom. Mogu ih koristiti svi izvoznici s poslovnim nastanom ili boravištem u državi članici koja izdaje navedene dozvole ako ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i dopunskom nacionalnom zakonodavstvu. Izdaju se u skladu s navodima iz Priloga III.c. Izdaju se u skladu s nacionalnim pravom ili praksom;

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim općim izvoznim dozvolama koje su izdane ili izmijenjene. Komisija navedene obavijesti objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije;

(c) ne upotrebljava se ako država nabave ili država odredišta ima embargo, te ako je izvoznik obaviješten od strane njegovih nadležnih tijela da odnosna roba jest ili bi mogla biti namijenjena, u cijelosti ili djelomično, bilo kojoj namjeni iz članka 4. stavaka 1. i 3. ili iz članka 4. stavka 2. u državi koja ima embargo na oružje, uvedeno odlukom ili zajedničkim stajalištem koju je usvojilo Vijeće ili odlukom OESS-a, ili ima embargo na oružje nametnut obvezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ili ako je izvoznik svjestan da je roba namijenjena naprijed navedenoj namjeni.

5. Države članice u svom odgovarajućem nacionalnom zakonodavstvu zadržavaju ili uvode mogućnost dodjeljivanja globalne izvozne dozvole.

6. Države članice Komisiji dostavljaju popis tijela ovlaštenih za:

(a) dodjeljivanje izvoznih dozvola za robu s dvojnom namjenom;

(b) odlučivanje o zabrani provoza robe s dvojnom namjenom koja nije iz Zajednice u skladu s ovom Uredbom.

Komisija objavljuje popis navedenih ovlasti u seriji C Službenog lista Europske unije.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu