Članak 6.
Opći zahtjevi u pogledu mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a
1. Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a temelje se na okolišnoj učinkovitosti proizvoda, uzimajući u obzir najnovije strateške ciljeve Zajednice u području okoliša.
2. Mjerilima za dodjelu znaka za okoliš EU-a utvrđuju se zahtjevi koje proizvod mora ispuniti da bi mogao nositi znak za okoliš EU-a.
3. Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a utvrđuju se na znanstvenoj osnovi, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus proizvoda. Pri utvrđivanju tih mjerila uzima se u obzir sljedeće:
(a) najznačajniji utjecaji na okoliš, posebno utjecaj na klimatske promjene, utjecaj na prirodu i biološku raznolikost, potrošnju energije i resursa, stvaranje otpada, emisije u sve medije u okolišu, onečišćenje izazvano fizikalnim čimbenicima, te na uporabu i ispuštanje opasnih tvari;
(b) zamjena opasnih tvari sigurnijim tvarima ili kroz uporabu alternativnih materijala ili dizajna, gdjegod je to tehnički izvedivo;
(c) potencijal smanjivanja utjecaja na okoliš zbog trajnosti i ponovne uporabivosti proizvoda;
(d) neto okolišna bilanca proizvoda u različitim fazama njegovog životnog ciklusa koja prikazuje potencijalne koristi za i opterećenja na okoliš, uključujući zdravstvene i sigurnosne aspekte;
(e) prema potrebi, socijalni i etički aspekti, npr. upućivanje na odgovarajuće međunarodne konvencije i sporazume kao što su relevantni standardi i etički kodeksi Međunarodne organizacije rada (ILO);
(f) mjerila utvrđena za druge znakove za okoliš, posebno za znakove tipa I. prema normi EN ISO 14024, koji su službeno priznati na nacionalnoj ili regionalnoj razini, ako takvi znakovi postoje za navedenu skupinu proizvoda, radi jačanja sinergije;
(g) načelo smanjivanja broja pokusa na životinjama u najvećoj mogućoj mjeri.
4. Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a uključuju zahtjeve čija je namjena osigurati da proizvodi koji nose znak za okoliš EU-a funkcioniraju na odgovarajući način u skladu s namjenom za koju su predviđeni.
5. Prije utvrđivanja mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za hranu i hranu za životinje kako su definirana u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane(3) Komisija će najkasnije do 31. prosinca 2011. provesti studiju u kojoj će istražiti mogućnost utvrđivanja pouzdanih mjerila za okolišnu učinkovitost takvih proizvoda tijekom njihovog cijelog životnog ciklusa, uključujući proizvode ribarstva i akvakulture. U toj studiji osobitu pozornost treba posvetiti utjecaju bilo kojeg mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a na hranu i hranu za životinje kao i na neprerađene poljoprivredne proizvode iz područja primjene Uredbe (EZ) 834/2007. U studiji treba razmotriti opciju da samo proizvodi koji su certificirani kao ekološki ispunjavaju uvjete za dodjelu znaka za okoliš EU-a, kako bi se izbjeglo zbunjivanje potrošača.
Uzevši u obzir rezultate studije i mišljenje EUEB-a, Komisija odlučuje za koju je skupinu hrane i hrane za životinje uopće moguće utvrditi mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.
6. Znak za okoliš EU-a ne smije se dodijeliti robi koja sadrži tvari ili pripravke/smjese koje prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa ispunjavaju mjerila za svrstavanje među toksične, opasne za okoliš, karcinogene, mutagene ili toksične za reprodukciju (CMR)(4), ni tvarima koje sadrže tvari iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije(5).
7. Komisija može usvojiti mjere za odobravanje odstupanja od stavka 6. za posebne kategorije roba koje sadrže tvari iz stavka 6., ali samo u slučaju kada ih tehnički nije moguće zamijeniti drugim tvarima izravno ili kroz primjenu alternativnih materijala ili dizajna, ili kada se radi o proizvodima koji imaju daleko višu razinu okolišne učinkovitosti od drugih roba iste kategorije. Odstupanja se ne odobravaju za tvari koje ispunjavaju mjerila iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i koje su identificirane prema postupku opisanom u članku 59. stavku 1. te Uredbe a prisutne su u smjesama, u proizvodu ili u bilo kojem homogenom dijelu kompleksnog proizvoda u koncentracijama višim od 0,1 % (maseni udio). Te mjere, namijenjene za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 2.