Članak 3.
Izuzeća
1. Ova se Direktiva ne odnosi na UAIF-e, ako oni upravljaju s jednim ili više AIF-a čiji su jedini ulagatelji UAIF-i ili matična društva ili društva kćeri UAIF-a ili druga društva kćeri tih matičnih društava, pod uvjetom da ni jedan od ovih ulagatelja nije i sam AIF.
2. Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 46., samo stavci 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na sljedeće UAIF-e:
(a) UAIF-e koji bilo izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravljaju portfeljima AIF-ova čija imovina pod upravljanjem, uključujući imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, ukupno ne prelazi prag od 100 milijuna EUR-a, ili
(b) UAIF-e koji bilo izravno ili neizravno, preko društva s kojim je UAIF povezan zajedničkim upravljanjem ili kontrolom, ili znatnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravljaju portfeljima AIF-ova čija imovina pod upravljanjem ukupno ne prelazi prag od 500 milijuna EUR-a, kada se portfelji AIF-a sastoje od AIF-a koji ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF.
3. Države članice osiguravaju da UAIF-i iz stavka 2. barem:
(a) podliježu registraciji kod nadležnih tijela svojih matičnih država članica;
(b) u vrijeme registracije predstave sebe i AIF-e kojima upravljaju nadležnim tijelima svoje matične države članice;
(c) u vrijeme registracije dostave nadležnim tijelima svoje matične države članice informacije o strategijama ulaganja AIF-ova kojima upravljaju;
(d) redovito dostavljaju nadležnim tijelima svoje matične države članice informacije o glavnim instrumentima kojima trguju i o glavnim izloženostima i najvažnijim koncentracijama AIF-ova kojima upravljaju kako bi nadležnim tijelima omogućili učinkovito praćenje sistemskog rizika; i
(e) obavijeste nadležna tijela svoje matične države članice u slučaju da više ne ispunjavaju uvjete iz stavka 2.
Ovaj stavak i stavak 2. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje stroža pravila koja donesu države članice vezano uz UAIF-e iz stavka 2.
Države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da, u slučaju kad uvjeti iz stavka 2. nisu više ispunjeni, dotični UAIF podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u roku od 30 kalendarskih dana, u skladu s odgovarajućim postupcima koji su propisani ovom Direktivom.
4. UAIF-i iz stavka 2. ne smiju imati koristi od prava odobrenih na temelju ove Direktive,osim ako ne odaberu da se na njih primjenjuju odredbe ove Direktive. Kad UAIF-i odaberu da se na njih primjenjuju ove odredbe, ova se Direktiva primjenjuje u cijelosti.
5. Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila postupke za UAIF-e koji odaberu da se na njih primjenjuju odredbe ove Direktive, u skladu sa stavkom 4. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 2.
6. Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 56. te ovisno o uvjetima iz članaka 57. i 58. donosi mjere koje navode:
(a) kako treba izračunati prag iz stavka 2. i postupanje UAIF-a koji upravljaju AIF-ima čija imovina pod upravljanjem, uključujući svu imovinu stečenu korištenjem financijske poluge, povremeno prelazi i/ili je ispod odgovarajućeg praga u istoj kalendarskoj godini;
(b) obvezu registriranja i dostavljanja informacija kako bi se omogućilo učinkovito praćenje sistemskog rizika, kako je to navedeno u stavku 3.; i
(c) obvezu obavješćivanja nadležnih tijela kako je to navedeno u stavku 3.