Direktiva 2011/61/EU · POGLAVLJE VII. POSEBNA PRAVILA U VEZI S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 41.

Uvjeti za upravljanje AIF-ima koji su osnovani u državama članicama koje nisu referentna država članica od strane UAIF-a izvan EU

1. Države članice osiguravaju da UAIF izvan EU koji ima odobrenje za rad može upravljati AIF-ima u EU osnovanima u državi članici koja nije njegova referentna država članica, izravno ili putem osnivanja podružnice, pod uvjetom da UAIF ima odobrenje za upravljanje tom vrstom AIF-a.

2. UAIF koji po prvi put namjerava upravljati AIF-ima u EU osnovanima u drugoj državi članici koja nije njegova referentna država članica, nadležnim tijelima svoje referentne države članice dostavlja sljedeće informacije:

(a) državu članicu u kojoj namjerava upravljati AIF-ima, izravno ili putem osnivanja podružnice;

(b) poslovni plan u kojem se posebno navode usluge koje namjerava obavljati i koji sadrži naznaku AIF-ova kojima namjerava upravljati.

3. Ako UAIF izvan EU namjerava osnovati podružnicu, dostavlja sljedeće informacije, pored onih navedenih u stavku 2.:

(a) organizacijsku strukturu podružnice;

(b) adresu u matičnoj državi članici AIF-a s koje se mogu dobiti dokumenti;

(c) imena i kontaktne podatke osoba odgovornih za upravljanje podružnice.

4. Nadležna tijela referentne države članice u roku od jednog mjeseca nakon primitka potpune dokumentacije u skladu sa stavkom 2. ili u roku od dva mjeseca nakon primitka potpune dokumentacije u skladu sa stavkom 3., šalju tu dokumentaciju nadležnim tijelima država članica domaćina UAIF-a. Navedeno slanje može se odviti samo ako je upravljanje AIF-om od strane UAIF-a u skladu i ako će nastaviti biti u skladu s ovom Direktivom i ako je UAIF općenito usklađen s ovom Direktivom.

Nadležna tijela referentne države članice prilažu izjavu u tom smislu da je dotični UAIF dobio njihovo odobrenje za rad.

Nadležna tijela referentne države članice bez odgode obavješćuju UAIF o slanju. Po primitku obavijesti o slanju, UAIF može početi pružati svoje usluge u državama članicama domaćinima UAIF-a.

Nadležna tijela referentne države članice također obavješćuju ESMA-u da UAIF može početi upravljati AIF-om u državama članicama domaćinima UAIF-a.

5. Države članice domaćini UAIF-a dotičnom UAIF-u ne smiju uvesti nikakve dodatne zahtjeve u vezi pitanja obuhvaćenih ovom Direktivom.

6. U slučaju promjene neke informacije dostavljene u skladu sa stavkom 2. i, ako je to bitno, stavkom 3., UAIF mora dostaviti pisanu obavijest o toj promjeni nadležnim tijelima svoje referentne države članice najmanje mjesec dana prije uvođenja planirane promjene ili odmah nakon što se neplanirana promjena dogodi.

Ako, u skladu s planiranom promjenom, upravljanje AIF-om od strane UAIF-a ne bi više bilo u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više ne bi bio usklađen s ovom Direktivom, nadležna tijela referentne države članice obavješćuju UAIF bez odgode da ne smije provesti promjenu.

Ako je planirana promjena provedena unatoč prvom i drugom podstavku ili ako se dogodila neplanirana promjena zbog koje upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više nije u skladu s ovom Direktivom ili UAIF općenito više nije usklađen s ovom Direktivom, nadležna tijela referentne države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 46., uključujući, ako je potrebno, izričitu zabranu trgovanja AIF-om.

Ako su promjene prihvatljive jer ne utječu na usklađenost upravljanja AIF-om od strane UAIF-a s ovom Direktivom ili općenitu usklađenost UAIF-a s ovom Direktivom, nadležna tijela referentne države članice, bez odgode obavješćuju nadležna tijela država članica domaćina UAIF-a o tim promjenama.

7. Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost ovog članka, ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi navela informacije koje je potrebo dostaviti u skladu sa stavcima 2. i 3.

Komisiji se delegiraju ovlasti da donese regulatorne tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

8. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka, ESMA može izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi utvrdila standardne obrasce, predloške i postupke slanja informacija u skladu sa stavcima 2 i 3.

Komisiji se dodjeljuju ovlasti da donese provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu