Direktiva 2012/18/EU

Članak 12.

Planovi za slučaj opasnosti

1. Države članice osiguravaju da, za sve objekte više razine:

(a) operater izradi unutarnji plan za slučaj opasnosti za mjere koje treba poduzeti unutar objekta;

(b) operater dostavlja potrebne informacije nadležnom tijelu da bi mu omogućio izradu vanjskih planova za slučaj opasnosti;

(c) tijela koja je država članica imenovala u tu svrhu izrade vanjski plan za slučaj opasnosti za mjere koje treba poduzeti izvan objekta u roku od dvije godine nakon primitka potrebnih informacija od operatera u skladu s točkom (b).

2. Operateri poštuju obveze utvrđene u stavku 1. točkama (a) i (b) u sljedećim rokovima:

(a) za nove objekte, u razumnom roku prije početka rada ili prije izmjena koje uzrokuju promjenu popisa opasnih tvari;

(b) za postojeće objekte više razine, do 1. lipnja 2016., osim ako su unutarnji plan za slučaj opasnosti, izrađen u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava prije tog datuma, i informacije koje su sadržane u njemu te informacije iz stavka 1. točke (b) u skladu s ovim člankom i nisu se mijenjali;

(c) za druge objekte, dvije godine od datuma od kojeg se ova Direktiva primjenjuje na dotični objekt.

3. Planovi za slučaj opasnosti izrađuju se sa sljedećim ciljevima:

(a) ograničavanje i kontrola incidenata, da bi se učinci sveli na najmanju mjeru i da bi se ograničila šteta za zdravlje ljudi, okoliš i imovinu;

(b) provođenje potrebnih mjera za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša od učinaka velikih nesreća;

(c) priopćavanje potrebnih informacija javnosti i dotičnim lokalnim službama ili tijelima;

(d) osiguravanje povrata u prijašnje stanje i čišćenja okoliša nakon velike nesreće.

Planovi za slučaj opasnosti sadrže informacije utvrđene u Prilogu IV.

4. Države članice osiguravaju da se unutarnji planovi za slučaj opasnosti, koji su predviđeni ovom Direktivom, izrađuju u suradnji s osobljem koje radi u objektima, uključujući dotično dugoročno zaposleno osoblje relevantnih kooperanata.

5. Države članice osiguravaju da se zainteresiranoj javnosti dovoljno rano daje mogućnost da izrazi svoje mišljenje o vanjskim planovima za slučaj opasnosti pri njihovoj izradi ili znatnoj izmjeni.

6. Države članice osiguravaju da operateri odnosno imenovana tijela preispituju, testiraju i, ako je potrebno, ažuriraju unutarnje i vanjske planove za slučaj opasnosti u odgovarajućim razmacima koji nisu dulji od tri godine. Kod preispitivanja vodi se računa o promjenama do kojih je došlo u dotičnim objektima ili u okviru dotičnih hitnih službi, novom stručnom znanju i spoznajama vezanima uz reakciju na velike nesreće.

Što se tiče vanjskih planova za slučaj opasnosti, države članice uzimaju u obzir potrebu da se olakša pojačana suradnja u pomoći koju u kriznim situacijama pruža civilna zaštita.

7. Države članice osiguravaju da operater i, ako je potrebno, nadležno tijelo koje je imenovano s tim ciljem provode planove za slučaj opasnosti bez odgađanja, čim dođe do velike nesreće ili nekontroliranog događaja za koji je razumno očekivati da bi po svojoj prirodi mogao dovesti do velike nesreće.

8. S obzirom na informacije sadržane u izvješću o sigurnosti nadležno tijelo može odlučiti da se ne primjenjuje zahtjev o izradi vanjskog plana za slučaj opasnosti u skladu sa stavkom 1., obrazlažući svoju odluku.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu