Članak 13.
Pravo na pravnu pomoć
1. Države članice osiguravaju da žrtve koje imaju pravo postati stranke u kaznenom postupku i koje nemaju dostatna sredstva za plaćanje pomoći odvjetnika tijekom kaznenog postupka imaju pristup pravnoj pomoći, među ostalim, ako je to primjenjivo, za potrebe zahtijevanja naknade.
Države članice mogu provesti provjeru imovinskog stanja, provjeru osnovanosti zahtjeva ili oboje kako bi utvrdile treba li odobriti pravnu pomoć.
Ako država članica provodi provjeru imovinskog stanja, u obzir uzima sve relevantne i objektivne čimbenike, kao što su dohodak, kapital i obiteljska situacija dotične osobe, troškovi pomoći odvjetnika i životni standard u toj državi članici, kao i ovisnost žrtve o počinitelju.
Ako država članica provodi provjeru osnovanosti zahtjeva, u obzir uzima težinu kaznenog djela, složenost predmeta i težinu štete koju je pretrpjela žrtva.
Postupovna pravila o pristupu pravnoj pomoći za žrtve određuju se nacionalnim pravom.
2. Neovisno o stavku 1., države članice osiguravaju da određene kategorije žrtava, kako su definirane nacionalnim pravom, kao što su djeca žrtve ili žrtve s invaliditetom, koje imaju pravo postati stranke u kaznenom postupku i koje nemaju dostatna sredstva, imaju pravo na pravnu pomoć.