Članak 3.a.
Telefonske linije za pomoć žrtvama
1. Države članice poduzimaju mjere potrebne za uspostavu pristupačnih, korisnicima prilagođenih, sigurnih, besplatnih i povjerljivih telefonskih linija za pomoć žrtvama. Te telefonske linije za pomoć:
(a) pružaju žrtvama informacije iz članka 4. stavka 1.;
(b) nude žrtvama emocionalnu potporu;
(c) upućuju žrtve na relevantne službe, uključujući opće i specijalističke službe za potporu ili specijalističke telefonske linije za pomoć, ako je to potrebno.
2. Države članice osiguravaju da su telefonske linije za pomoć iz stavka 1. dostupne telefonom putem telefonskog broja za domaće pozive na razini Unije, odnosno „116006”, uz postojeće nacionalne telefonske brojeve. Države članice također osiguravaju da se takve usluge pružaju putem drugih sigurnih i pristupačnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući internetske aplikacije i internetske stranice.
3. Države članice osiguravaju da su, uz broj na razini Unije, telefonske linije za pomoć dostupne putem namjenskog broja za međunarodne pozive za žrtve koje su pretrpjele štetu u državi članici koja nije njihova država članica boravišta. Takvi međunarodni pozivi ne moraju biti besplatni.
4. Države članice osiguravaju da su usluge koje pružaju njihove telefonske linije za pomoć iz stavka 1. dostupne na njihovu službenom jeziku ili službenim jezicima, kako je utvrđeno nacionalnim pravom. Države članice nastoje osigurati pružanje tih usluga na barem još jednom jeziku razumljivom mnogima u dotičnoj državi članici.
5. Ako se usluge iz stavka 1. točaka (a) i (c) pružaju s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, države članice osiguravaju da su te usluge dostupne na jeziku koji žrtva može razumjeti, primjerice s pomoću tehnologija pisanog i usmenog prevođenja.
6. Telefonske linije za pomoć mogu uspostaviti javne ili nevladine organizacije i mogu biti organizirane na profesionalnoj ili dobrovoljnoj osnovi.
7. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da telefonske linije za pomoć pružaju kvalitetnu i pristupačnu potporu žrtvama uz adekvatno radno vrijeme.
8. Države članice osiguravaju da telefonskim linijama upravljaju odgovarajuće osposobljene osobe.