Članak 8.
Pravo na pristup službama za potporu žrtvama
1. Države članice osiguravaju žrtvama prije, za vrijeme i tijekom određenog razdoblja nakon kaznenog postupka, u skladu s potrebama žrtava, besplatni pristup službama za potporu žrtvama koje djeluju u interesu žrtava i koje poštuju načelo povjerljivosti. Članovi obitelji imaju pristup službama za potporu žrtvama u skladu sa svojim potrebama i stupnjem štete koju su pretrpjeli kao posljedicu kaznenog djela počinjenog protiv žrtve.
2. Države članice osiguravaju da relevantne opće ili specijalističke službe za potporu bez nepotrebne odgode stupe u kontakt sa žrtvama ako se pojedinačnom procjenom iz članka 22. utvrdi potreba za potporom i pod uvjetom da žrtva, nakon što je informirana o uslugama potpore koje se mogu pružiti, pristane na to da službe za potporu stupe u kontakt s njom ili ako žrtva zatraži potporu.
3. Države članice poduzimaju mjere za uspostavu, uz opće službe za potporu žrtvama ili kao njihov sastavni dio, besplatnih specijalističkih službi za potporu koje poštuju načelo povjerljivosti ili za omogućivanje organizacijama za potporu žrtvama obraćanje postojećim specijaliziranim subjektima koji pružaju takvu specijalističku potporu. Žrtve imaju pristup takvim službama u skladu sa svojim posebnim potrebama, a članovi obitelji imaju pristup u skladu sa svojim posebnim potrebama i stupnjem štete koju su pretrpjeli kao posljedicu kaznenog djela počinjenog protiv žrtve. Ako se usluge specijalističke potpore ne pružaju kao sastavni dio općih službi za potporu žrtvama, koordiniraju se opće i specijalističke službe za potporu.
4. Službe za potporu žrtvama i bilo koje specijalističke službe za potporu mogu se uspostaviti kao javne ili nevladine organizacije i mogu se organizirati na profesionalnoj ili dobrovoljnoj osnovi.
5. Države članice osiguravaju da pristup službama za potporu žrtvama nije uvjetovan time je li žrtva nadležnom tijelu podnijela formalnu prijavu za kazneno djelo.
6. Države članice nastoje osigurati da specijalističke službe za potporu ostanu u potpunosti operativne za žrtve u kriznim vremenima kao što su zdravstvene krize, humanitarne situacije ili druga izvanredna stanja.
7. Službe za potporu žrtvama moraju biti raspoložive i lako dostupne, među ostalim na internetu ili putem drugih primjerenih sredstava, kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije. Države članice osiguravaju dostatnu geografsku raspodjelu i kapacitete službi za potporu žrtvama iz ovog članka i članka 9.a, uzimajući u obzir geografska obilježja i demografski sastav dotične države članice.