Članak 9.
Potpora službi za potporu žrtvama
1. Službe za potporu žrtvama, kako su navedene u članku 8. stavku 1., pružaju najmanje sljedeće:
(a) informacije, savjete i potporu relevantne za prava žrtava, uključujući one koji se odnose na pristup nacionalnim shemama za naknadu štete prouzročene kaznenim djelima, pristup pravnom savjetovanju, uključujući pravnu pomoć, i na njihovu ulogu u kaznenom postupku, uključujući pripremu za prisustvovanje raspravi;
(b) informacije o eventualno postojećim odgovarajućim specijalističkim službama za potporu ili izravno upućivanje na takve službe;
(c) emocionalnu potporu;
(ca) psihološku potporu ili, ako psihološka potpora nije dostupna, upućivanje na službe koje mogu pružiti psihološku potporu;
(d) savjete o financijskim i praktičnim pitanjima koja proizlaze iz kaznenog djela;
(e) osim ako ih već pružaju druge javne ili privatne službe, savjete o riziku i sprečavanju sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde.
Za potrebe prvog podstavka točke (ca), ako je pojedinačnom procjenom iz članka 22. utvrđena posebna potreba za psihološkom potporom, žrtvi kojoj je takva potpora potrebna na raspolaganju je dodatna psihološka potpora onoliko dugo koliko je potrebno, u skladu s pojedinačnim potrebama žrtve i relevantnim nacionalnim zdravstvenim ili socijalnim sustavima kojima se uređuje pristup psihološkoj potpori.
2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da službe za potporu žrtvama obrate posebnu pozornost na posebne potrebe žrtava koje su pretrpjele znatnu štetu zbog težine kaznenog djela.
3. Ako to već ne pružaju druge javne i privatne službe, specijalističke službe za potporu iz članka 8. stavka 3. razvijaju i pružaju najmanje sljedeće:
(a) utočišta ili bilo koji drugi prikladni privremeni smještaj za žrtve koje trebaju sigurno mjesto zbog neposrednog rizika sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde;
(b) ciljanu i integriranu potporu, kao i informacije o službama koje pružaju medicinske i forenzičke preglede i, prema potrebi, upućivanje na njih, što može uključivati sveobuhvatne zdravstvene usluge, uključujući usluge zdravstvene skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, u skladu s nacionalnim pravom, te informacije o socijalnom i psihološkom savjetovanju, uključujući skrb u slučaju traume, i, prema potrebi, upućivanje na takvo savjetovanje, za žrtve s posebnim potrebama, kao što su žrtve seksualnog nasilja, žrtve rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad ženama i nasilje u obitelji obuhvaćene područjem primjene Direktive (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća(1), žrtve trgovanja ljudima, žrtve organiziranog kriminala, žrtve s invaliditetom, žrtve iskorištavanja, žrtve zločina iz mržnje, žrtve terorizma, žrtve mučenja, žrtve prisilnog nestanka i žrtve genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina ili zločina agresije kako su definirani u člancima 6., 7., 8. i 8.a Statuta Međunarodnog kaznenog suda.
4. Države članice pružaju žrtvama seksualnog nasilja pravodoban pristup zdravstvenim uslugama, među ostalim uslugama zdravstvene skrbi u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, u skladu s Direktivom (EU) 2024/1385 i nacionalnim pravom.
5. Države članice pružaju zaštitu i usluge specijalističke potpore potrebne za zadovoljavanje višestrukih potreba žrtava s posebnim potrebama u skladu s protokolima ili smjernicama iz članka 26.a stavka 1. točke (d).
6. Države članice osiguravaju da službe za potporu iz ovog članka i članka 9.a ispunjavaju primjenjive standarde u pogledu kvalitete tih usluga. Usluge koje pružaju službe za potporu prema potrebi se preispituju i, ako je to potrebno, na odgovarajući način prilagođavaju. Preispitivanja tih usluga ne smiju nepotrebno opteretiti organizacije koje pružaju te usluge.