Direktiva 2012/34/EU · POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Izuzeci iz područja primjene

1. Poglavlje II. ne primjenjuje se na željezničke prijevoznike čija je djelatnost ograničena na pružanje usluga gradskog, prigradskog ili regionalnog prijevoza na lokalnim ili regionalnim samostalnim mrežama za prijevozne usluge na željezničkoj infrastrukturi ili mrežama koje su namijenjene samo za usluge gradskog i prigradskog željezničkog prijevoza.

Iznimno od prvog podstavka, kada je željezničkih prijevoznik pod izravnom ili neizravnom kontrolom poduzeća ili drugog tijela koje obavlja ili čija djelatnost uključuje obavljanje usluga željezničkog prijevoza koje nisu gradske, prigradske ili regionalne usluge, primjenjuju se članci 4. i 5. Odredbe članka 6. primjenjuju se na tog željezničkog prijevoznika u odnosu na vezu između željezničkog prijevoznika i poduzeća ili tijela koje ga izravno ili neizravno kontrolira.

2. Države članice mogu isključiti sljedeće iz primjene poglavlja III.:

(a) prijevoznike koji pružaju usluge željezničkog putničkog prijevoza na lokalnoj i regionalnoj samostalnoj željezničkoj infrastrukturi;

(b) prijevoznike koji pružaju samo usluge gradskog ili prigradskog željezničkog prijevoza putnika;

(c) prijevoznike koji pružaju samo usluge regionalnog željezničkog prijevoza robe;

(d) prijevoznike koji pružaju samo usluge prijevoza robe na privatnoj željezničkoj infrastrukturi koja postoji samo kako bi ju vlasnik infrastrukture koristio za vlastitu djelatnost prijevoza robe.

3. Države članice mogu iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c, 7.d, 8. i 13. i poglavlja IV. isključiti sljedeće:

(a) lokalne i regionalne samostalne mreže za usluge prijevoza putnika na željezničkoj infrastrukturi;

(b) mreže namijenjene samo za pružanje usluga gradskog ili prigradskog željezničkog prijevoza putnika;

(c) regionalne mreže koje se koriste za usluge regionalnog željezničkog prijevoza robe samo od strane željezničkog prijevoznika koji nije obuhvaćen stavkom 1. dok drugi podnositelj zahtjeva ne zatraži kapacitet na toj mreži;

(d) infrastruktura u privatnom vlasništvu koja postoji samo za vlastitu djelatnost prijevoza robe vlasnika infrastrukture.

3.a Države članice mogu iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c, 7.d i 8. isključiti sljedeće:

Lokalne pruge s niskim prometom čija duljina ne premašuje 100 km, a koje se koriste za teretni promet između glavne pruge i točaka polazišta i odredišta pošiljaka duž tih pruga, pod uvjetom da tim prugama upravljaju subjekti koji nisu glavni upravitelj infrastrukture te da se (a) tim prugama koristi samo jedan prijevoznik robe ili da (b) osnovne funkcije u vezi s tim prugama obavlja tijelo koje ne kontrolira nijedan željeznički prijevoznik. Ako postoji samo jedan prijevoznik robe, države članice ga mogu i izuzeti iz primjene poglavlja IV. sve dok drugi podnositelj zahtjeva ne zatraži dodjelu kapaciteta. Ovaj stavak može se primjenjivati i ako se pruga, u ograničenom opsegu, koristi i za usluge prijevoza putnika. Države članice obavješćuju Komisiju o namjeri isključivanja takvih pruga iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c, 7.d i 8.

3.b Države članice mogu iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c i 7.d isključiti sljedeće:

Regionalne mreže s niskim prometom kojima upravlja subjekt koji nije glavni upravitelj infrastrukture i koje služe za pružanje usluga regionalnog prijevoza putnika, a koje pruža jedan željeznički prijevoznik koji nije postojeći željeznički prijevoznik države članice, sve dok nije zatražena dodjela kapaciteta za usluge prijevoza putnika na toj mreži te pod uvjetom da je prijevoznik neovisan o bilo kojem željezničkom prijevozniku koji obavlja usluge prijevoza robe. Ovaj stavak može se isto tako primjenjivati ako se pruga, u ograničenom opsegu, upotrebljava i za usluge prijevoza robe. Države članice obavješćuju Komisiju o namjeri isključivanja takvih pruga iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c i 7.d.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., države članice mogu iz primjene članka 8. stavka 3. isključiti lokalnu i regionalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga te mogu iz primjene članaka 7.,7.a, 7.c i poglavlja IV. isključiti lokalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga. Države članice obavješćuju Komisiju o namjeri isključivanja takve željezničke infrastrukture. Komisija donosi provedbene akte kojima odlučuje o tome može li se smatrati da takva željeznička infrastruktura nema stratešku važnost. Pritom Komisija uzima u obzir duljinu dotičnih željezničkih pruga, njihovu razinu korištenja i obujam prometa na koji bi mogla imati učinka. Ti provedbeni akti donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 62. stavka 2.

5. Države članice mogu iz primjene članka 31. stavka 5. isključiti vozila koja se koriste ili se namjeravaju koristiti u trećim zemljama na mrežama čija je širina kolosijeka drugačija od glavne željezničke mreže u Uniji.

6. Države članice mogu odlučiti o vremenskim razdobljima i rokovima za dodjelu kapaciteta koji su drugačiji od onih iz članka 43. stavka 2., točke 2(b). Priloga VI. i točaka 3., 4. i 5. Priloga VII. ako uspostavljanje međunarodnih željezničkih ruta u suradnji s upraviteljima infrastrukture iz trećih zemalja na mreži čija je širina kolosijeka drugačija od glavne željezničke mreže u Uniji ima značajan učinak na raspored za dodjelu kapaciteta općenito.

7. Države članice mogu odlučiti objaviti okvir za izračun i pravila ubiranja pristojbi koja se primjenjuju posebno na usluge međunarodnog prijevoza robe prema i iz trećih zemalja na mreži s drugačijom širinom kolosijeka od glavne željezničke mreže u Uniji s različitim instrumentima i rokovima od onih predviđenih u članku 29. stavku 1. ako je to potrebno za osiguranje poštenog tržišnog natjecanja.

8. Države članice mogu iz primjene poglavlja IV. isključiti željezničku infrastrukturu čija je širina kolosijeka drugačija od glavne željezničke mreže u Uniji i koja povezuje prekogranične kolodvore države članice s državnim područjem treće zemlje.

8.a Države članice, u razdoblju od deset godina nakon 24. prosinca 2016., mogu iz primjene poglavlja II. i IV. ove Direktive, uz iznimku članaka 10., 13. i 56., isključiti izolirane željezničke pruge čija je duljina manja od 500 km, a širina kolosijeka razlikuje se od širine kolosijeka glavne domaće željezničke mreže, koje su povezane s trećom zemljom u kojoj se ne primjenjuje zakonodavstvo Unije u području željezničkog prometa i kojima upravlja upravitelj infrastrukture koji nije upravitelj infrastrukture glavne domaće mreže. Željeznički prijevoznici koji usluge pružaju isključivo na takvim prugama mogu biti izuzeti od primjene poglavlja II.

Takva izuzeća moguće je produljiti za razdoblja koja ne premašuju 5 godina. Najkasnije 12 mjeseci prije isteka izuzeća država članica koja namjerava produljiti izuzeće obavješćuje Komisiju o svojoj namjeri da to učini. Komisija ispituje jesu li uvjeti za izuzeće određeni u prvom podstavku i dalje ispunjeni. Ako to nije slučaj, Komisija donosi provedbene akte kojima odlučuje o prekidu izuzeća. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 62. stavka 2.

9. Ova se Direktiva ne primjenjuje na prijevoznike čije je poslovanje ograničeno samo na pružanje usluga kombiniranog prometa cestovnih vozila kroz podmorske tunele ili za prijevozne operacije u obliku usluge kombiniranog prometa za cestovna vozila kroz takve tunele osim članka 6. stavaka 1. i 4. i članaka 10., 11., 12. i 28.

10. Države članice mogu isključiti iz primjene poglavlja II., osim članka 14., i poglavlja IV., svaku željezničku uslugu koja se obavlja u tranzitu kroz Uniju.

11. Države članice mogu isključiti iz primjene članka 32. stavka. 4. vlakove koji nisu opremljeni Europskim sustavom za upravljanje i nadzor vlakova (ETCS) i koji se koriste za usluge regionalnog prijevoza putnika, a koji su prvi put pušteni u uporabu prije 1985. godine.

12. Kada postoji javno-privatno partnerstvo sklopljeno prije 16. lipnja 2015., a privatna je stranka tog partnerstva ujedno i željeznički prijevoznik odgovoran za pružanje usluga željezničkog prijevoza putnika na infrastrukturi, države članice mogu i dalje takvu privatnu stranku izuzeti od primjene članaka 7., 7.a i 7.d te mogu i dalje ograničavati pravo ukrcaja i iskrcaja putnika za željezničke prijevoznike koji obavljaju usluge na istoj infrastrukturi na kojoj privatna stranka javno-privatnog partnerstva pruža usluge prijevoza putnika.

13. Privatni upravitelji infrastrukture koji su stranke javno-privatnog partnerstva sklopljenog prije 24. prosinca 2016. te koji ne dobivaju javna sredstva isključeni su iz primjene članka 7.d pod uvjetom da se zajmovima i financijskim jamstvima kojima upravlja upravitelj infrastrukture izravno ili neizravno ne koriste određeni željeznički prijevoznici.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu