Uredba (EU) br. 260/2012

Članak 8.

Međubankovne naknade za transakcije izravnog terećenja

1. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., na transakcije izravnog terećenja ne primjenjuju se VMN po transakciji izravnog terećenja niti druge ugovorene naknade s istom svrhom ili učinkom.

2. Za R-transakcije VMN se može primjenjivati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) cilj je aranžmana učinkovita raspodjela troškova na PPU-a ili KPU-a, ovisno o tome koji je od njih prouzročio R-transakciju, pritom uzimajući u obzir postojanje transakcijskih troškova, te osigurati da se platitelju naknade ne naplaćuju automatski i da se PPU-u zabrani da za određenu vrstu R-transakcija korisnicima platnih usluga naplaćuju naknade koje premašuju troškove koje snosi PPU za takve transakcije;

(b) naknade se strogo temelje na troškovima;

(c) visina naknada ne premašuje stvarne troškove obrade R-transakcije od strane najučinkovitijeg usporedivog PPU-a koji je, s obzirom na obujam transakcija i karakter usluga, reprezentativna stranka u aranžmanu;

(d) primjena naknada u skladu s točkama (a), (b) i (c) sprječava PPU-a da svojim korisnicima platnih usluga naplaćuje dodatne naknade u vezi s troškovima koji su već obuhvaćeni tim međubankovnim naknadama;

(e) ne postoji provediva i ekonomski isplativa alternativa aranžmanu koja bi omogućila jednako učinkovito ili učinkovitije odvijanje R-transakcija uz iste ili niže troškove za potrošače.

U smislu prvog podstavka, za obračun naknada za R-transakcije uzimaju se u obzir samo kategorije troškova koje su izravno i nedvosmisleno povezane s obradom R-transakcija. Ti se troškovi točno utvrđuju. Specifikacija iznosa troškova, uključujući odvojeno utvrđivanje svake njihove komponente dio je aranžmana koji olakšava provjeru i praćenje.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandisna unilateralne aranžmane e jednog PPU-a i na bilateralne aranžmane između pružatelja platnih usluga, čiji je cilj ili učinak ekvivalentan onima iz multilateralnog aranžmana.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu