Uredba (EU) br. 1215/2012 · POGLAVLJE I. PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 2.

U smislu ove Uredbe:

(a) „sudska odluka” znači svaka odluka koju je donio sud države članice, bez obzira kako se naziva, uključujući nalog, naredbu, odluku ili nalog o izvršenju, kao i odluku o utvrđivanju troškova, koju izdaje sudski službenik.

U smislu poglavlja III. „sudska odluka” uključuje privremene mjere, među ostalim mjere osiguranja, koje naloži sud koji na temelju ove Uredbe ima nadležnost u pogledu glavne stvari. To ne uključuje privremene mjere, među ostalim mjere osiguranja, koje nalaže sud koji nije pozvao tuženika, osim ako je sudska odluka koja sadrži mjeru dostavljena tuženiku prije izvršenja;

(b) „sudska nagodba” znači nagodba koju je odobrio sud države članice ili koja je sklopljena pred sudom države članice tijekom postupka;

(c) „autentična isprava” znači isprava koja je formalno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava u državi članici porijekla i čija autentičnost:

i. se odnosi na potpis i sadržaj isprave; te

ii. je utvrđena od strane javnog tijela ili drugog tijela ovlaštenog u tu svrhu;

(d) „država članica porijekla” znači država članica u kojoj je, ovisno o slučaju, sudska odluka donesena, sudska nagodba potvrđena ili zaključena, ili autentična isprava formalno sastavljena ili registrirana;

(e) „zamoljena država članica” znači država članica u kojoj se zahtijeva priznavanje sudske odluke ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave;

(f) „sud porijekla” znači sud koji je donio sudsku odluku čije se priznavanje ili izvršenje zahtijeva.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu