Članak 42.
1. U svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici, podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom tijelu izvršenja:
(a) primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine autentičnosti; i
(b) potvrdu izdanu sukladno članku 53., kojom se potvrđuje da je sudska odluka izvršna i koja sadrži sažetak sudske odluke kao i, prema potrebi, bitne informacije o troškovima postupka koji se naknađuju i izračunu kamata.
2. U svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici kojom se određuju privremene, uključujući mjere osiguranja, podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom tijelu izvršenja:
(a) primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine autentičnosti;
(b) potvrdu izdanu sukladno članku 53., koja sadrži opis mjere i potvrđuje da:
i. je sud nadležan u pogledu glavne stvari; i
ii. je sudska odluka izvršna u državi članici porijekla; i
(c) ako je mjera određena bez pozivanja tuženika pred sud, dokaz o dostavi sudske odluke.
3. Nadležno tijelo izvršenja može, ako je potrebno, zahtijevati da podnositelj zahtjeva podnese, u skladu s člankom 57., prijevod ili transliteraciju sadržaja potvrde.
4. Nadležno tijelo izvršenja može zahtijevati da podnositelj zahtjeva podnese prijevod sudske odluke samo ako ono nije u mogućnosti nastaviti s postupkom bez tog prijevoda.