Direktiva 2013/34/EU · POGLAVLJE 3. BILANCA I RAČUN DOBITI I GUBITKA

Članak 12.

Posebne odredbe koje se odnose na određene stavke bilance

1. U slučaju kada se aktiva ili pasiva odnosi na više od jedne stavke iz obrasca, njezin odnos s ostalim stavkama objavljuje se ili na poziciji na kojoj se pojavljuje ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

2. Vlastite dionice i udjeli kao i udjeli u povezanim poduzećima iskazuju se samo u okviru stavki propisanih u tu svrhu.

3. Iskazuje li se neka stavka kao dugotrajna ili kao tekuća aktiva ovisi o svrsi za koju su sredstva namijenjena.

4. Prava na nekretnine i ostala slična prava, kako su određena nacionalnim pravom, iskazuju se na poziciji „Zemljište i zgrade”.

5. Kupovna cijena ili trošak proizvodnje ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 7. stavak 1., revalorizirani iznos dugotrajne aktive s ograničenim korisnim gospodarskim vijekom, umanjuje se za vrijednosna usklađivanja obračunana kako bi se vrijednost takve aktive sustavno otpisivala tijekom njezinog korisnoga gospodarskog vijeka.

6. Vrijednosna usklađivanja podliježu sljedećem:

(a) države članice mogu dopustiti ili zahtijevati da se vrijednosna usklađivanja za dugotrajnu financijsku aktivu izvršavaju tako da se ona procjenjuje po nižem iznosu koji joj treba pripisati s datumom bilance;

(b) vrijednosna usklađivanja vrše se za dugotrajnu aktivu bez obzira na to je li njezin koristan gospodarski vijek ograničen ili nije, tako da se ona procjenjuje po nižem iznosu koji joj treba pripisati s datumom bilance ako se očekuje da će smanjenje vrijednosti te aktive biti trajno;

(c) vrijednosna usklađivanja predviđena u točkama (a) i (b) idu na teret računa dobiti i gubitka i objavljuju se odvojeno u bilješkama uz financijski izvještaj ako nisu odvojeno iskazana u računu dobiti i gubitka;

(d) mjerenje po vrijednostima koje su niže od onih predviđenih u točkama (a) i (b) ne smije se nastaviti ako su prestali važiti razlozi zbog kojih su vrijednosna usklađivanja izvršena; ova se odredba ne primjenjuje na vrijednosna usklađivanja za goodwill.

7. Vrijednosna usklađivanja izvršavaju se za tekuću aktivu s namjerom da se ona iskaže po nižoj tržišnoj vrijednosti ili, u posebnim okolnostima, da joj se pripiše neka druga niža vrijednost s datumom bilance.

Mjerenje po nižoj vrijednosti predviđeno u prvom podstavku ne smije se nastaviti ako su prestali važiti razlozi zbog kojih su vrijednosna usklađivanja izvršena.

8. Države članice mogu dopustiti ili zahtijevati da se kamata na kapital pozajmljen kako bi se financirala proizvodnja dugotrajne ili tekuće aktive uključi u troškove proizvodnje u onoj mjeri u kojoj se ona odnosi na razdoblje proizvodnje. Svaka primjena ove odredbe navodi se u bilješkama uz financijski izvještaj.

9. Države članice mogu dopustiti da se kupovna cijena ili trošak proizvodnje zaliha robe iste kategorije i sva zamjenljiva roba, uključujući financijska ulaganja, obračunavaju bilo na temelju ponderiranih prosječnih cijena ili pomoću metode „prvi ulaz, prvi izlaz” (FIFO), metode „posljednji ulaz, prvi izlaz” (LIFO) ili po metodi koja odražava općenito prihvaćenu najbolju praksu.

10. U slučaju kada je iznos koji se otplaćuje na ime bilo kakvog duga veći od primljenog iznosa, države članice mogu dopustiti ili zahtijevati da se razlika iskazuje kao stavka aktive. Taj se iznos iskazuje odvojeno u bilanci ili u bilješkama uz financijski izvještaj. Iznos navedene razlike otpisuje se za jedan razuman iznos svake godine, a potpuno se otpisuje najkasnije do otplate duga.

11. Nematerijalna imovina otpisuje se tijekom korisnoga gospodarskog vijeka nematerijalne imovine.

U iznimnim slučajevima u kojima se korisni životni vijek goodwilla i troškova razvoja ne mogu pouzdano utvrditi, takva se imovina otpisuje u okviru maksimalnog razdoblja koje određuje država članica. Maksimalno razdoblje ne može biti kraće od pet godina i ne prelazi 10 godina. Objašnjenje razdoblja tijekom kojeg se otpisuje goodwill navodi se u bilješkama uz financijski izvještaj.

U slučaju kada nacionalno pravo odobrava uključivanje troškova razvoja u okviru „Aktive”, a troškovi razvoja nisu u cijelosti otpisani, države članice zahtijevaju da ne može doći do raspodjele dobiti, osim ako je iznos raspoloživih rezervi za raspodjelu i prenesene dobiti najmanje jednak iznosu neotpisanih troškova.

U slučaju kada nacionalno pravo odobrava uključivanje troškova osnivanja u okviru „Aktive”, oni se otpisuju u roku od najviše pet godina. U tom slučaju, države članice zahtijevaju da se treći podstavak primjenjuje mutatis mutandis na troškove osnivanja.

U iznimnim slučajevima države članice mogu dopustiti odstupanja od trećeg i četvrtog podstavka. Takva odstupanja i obrazloženja za njih navode se u bilješkama uz financijski izvještaj.

12. Rezerviranja obuhvaćaju obveze čija je priroda jasno određena i za koje je na datum bilance stanja vjerojatno ili sigurno da će nastati, ali postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.

Države članice mogu također odobriti rezerviranja koja su namijenjena za pokrivanje rashoda čija je priroda jasno određena, a za koje je na datum bilance vjerojatno ili izvjesno da će nastati, ali postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.

Na datum bilance, rezerviranje predstavlja najbolju procjenu troškova za koje je vjerojatno da će nastati ili, u slučaju obveza, iznosa potrebnih da bi se obveza namirila. Rezerviranja se ne koriste za usklađivanje vrijednosti imovine.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu