Članak 86.
Likvidnosni rizik
1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju robusne strategije, politike, procese i sustave za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika likvidnosti te upravljanje tim rizikom tijekom odgovarajućeg razdoblja, uključujući unutardnevno, kako bi se osiguralo da institucije održavaju odgovarajuće razine zaštitnih slojeva likvidnosti. Te strategije, politike, procesi i sustavi prilagođeni su poslovnim linijama, valutama, podružnicama i pravnim osobama te uključuju odgovarajuće mehanizme raspodjele troškova likvidnosti, koristi i rizika.
2. Strategije, politike, procesi i sustavi iz stavka 1. razmjerni su složenosti, profilu rizičnosti, opsegu poslovanja institucije i toleranciji rizika koju određuje upravljačko tijelo te odražavaju važnost institucije u svakoj državi članici u kojoj ona posluje. Institucije obavješćuju sve relevantne poslovne linije o toleranciji rizika.
3. Nadležna tijela osiguravaju da institucije, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost svojih poslova, imaju profile likvidnosnog rizika koji su usklađeni odnosno ne premašuju one koji se zahtijevaju za robustan sustav koji dobro funkcionira.
Nadležna tijela prate kretanja u vezi s profilima likvidnosnog rizika, primjerice dizajn i opseg proizvoda, upravljanje rizicima, politike izvora financiranja te koncentracije izvora financiranja.
Nadležna tijela poduzimaju učinkovite mjere kada kretanja iz drugog podstavka mogu dovesti do nestabilnosti pojedine institucije ili sustava.
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim mjerama koje su poduzete u skladu s trećim podstavkom.
EBA, prema potrebi, daje smjernice u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.
4. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razviju metodologije za utvrđivanje, mjerenje i praćenje pozicija izvora financiranja i upravljanje njima. Te metodologije uključuju tekuće i planirane značajne novčane tokove koji proizlaze iz imovine, obveza, izvanbilančnih stavki, uključujući potencijalne obveze i mogući utjecaj reputacijskog rizika.
5. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razlikuju založenu i neopterećenu imovinu koja je na raspolaganju u svakom trenutku, posebno tijekom izvanrednih situacija. Ona također osiguravaju da institucije uzimaju u obzir pravnu osobu u kojoj se imovina nalazi, državu u kojoj je imovina zakonski upisana u registar ili je na računu, kao i prihvatljivost te imovine te prate način na koji imovina može biti pravodobno aktivirana.
6. Nadležna tijela osiguravaju da institucije također uzimaju u obzir postojeća pravna, regulatorna i operativna ograničenja za potencijalne prijenose likvidnosti i neopterećene imovine između subjekata, i unutar europskoga gospodarskog prostora i izvan njega.
7. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre različite alate za smanjenje likvidnosnog rizika, uključujući sustav ograničenja i zaštitnih slojeva likvidnosti, kako bi bile u mogućnosti izdržati velik broj različitih stresnih događaja te dovoljno diversificiranu strukturu izvora financiranja i pristup sredstvima izvora financiranja. Ti se sustavi redovito preispituju.
8. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre alternativne scenarije za pozicije likvidnosti i instrumente za smanjenje rizika te da najmanje jednom godišnje preispitaju pretpostavke na kojima se temelje odluke o poziciji financiranja. U tu svrhu alternativni scenariji posebno se odnose na izvanbilančne stavke i ostale potencijalne obveze, uključujući obveze sekuritizacijskih subjekata posebne namjene (SSPN) ili drugih subjekata posebne namjene, kao što se navodi u Uredbi, (EU) br. 575/2013 u odnosu na koje institucija djeluje kao sponzor ili pruža značajnu likvidnosnu potporu.
9. Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre potencijalni učinak alternativnih scenarija za pojedinu instituciju, za cijelo tržište i učinak kombiniranih alternativnih scenarija. Uzimaju se u obzir različita razdoblja i različiti stupnjevi stresnih uvjeta.
10. Nadležna tijela osiguravaju da institucije prilagode svoje strategije, interne politike i ograničenja likvidnosnog rizika te sastave učinkovite planove postupanja u kriznim situacijama, uzimajući u obzir ishod alternativnih scenarija iz stavka 8.
11. Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju uspostavljene planove oporavka likvidnosti u kojima su navedene odgovarajuće strategije i primjerene provedbene mjere za rješavanje mogućeg manjka likvidnosti, među ostalim i u odnosu na podružnice s poslovnim nastanom u drugoj državi članici. Nadležna tijela osiguravaju da institucije najmanje jednom godišnje testiraju te planove, da ih ažuriraju na temelju ishoda alternativnih scenarija iz stavka 8., da se o njima podnosi izvješće višem rukovodstvu na odobrenje, kako bi u skladu s tim mogle prilagoditi interne politike i postupke. Institucije unaprijed poduzimaju potrebne operativne mjere kako bi se osiguralo da se planovi za oporavak likvidnosti mogu odmah provesti. Te operativne mjere obuhvaćaju držanje kolaterala koji je odmah raspoloživ za financiranje kod središnje banke. To uključuje držanje kolaterala u valuti druge države članice kada je to potrebno ili u valuti treće zemlje prema kojoj institucija ima izloženosti te, kada je to potrebno iz operativnih razloga, na području države članice domaćina ili treće zemlje prema čijoj je valuti izložena.