Članak 87.a.
Okolišni, socijalni i upravljački rizici
1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije kako dio svojeg sustava upravljanja, uključujući i okvir za upravljanje rizicima iz članka 74. stavka 1., imaju pouzdane strategije, politike, procese i sustave za utvrđivanje, mjerenje, upravljanje i praćenje ESG rizika u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.
2. Strategije, politike, procesi i sustavi iz stavka 1. moraju biti razmjerni opsegu, vrsti i složenosti ESG rizika poslovnog modela i opsegu djelatnosti institucije te uzimati u obzir kratkoročno i srednjoročno razdoblje te dugoročno razdoblje od najmanje 10 godina.
3. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode testiranje svoje otpornosti na dugoročne negativne učinke ESG čimbenika u osnovnom i nepovoljnom scenariju u određenom vremenskom okviru, počevši s klimatskim čimbenicima. Nadležna tijela osiguravaju da institucije u takvo testiranje otpornosti uključe niz ESG scenarija koji odražavaju potencijalne učinke okolišnih i socijalnih promjena i povezanih javnih politika na dugoročno poslovno okruženje. Nadležna tijela osiguravaju da institucije u postupku testiranja otpornosti primjenjuju vjerodostojne scenarije na temelju scenarija koje su izradile međunarodne organizacije.
4. Nadležna tijela procjenjuju i prate razvoj praksi institucija u vezi s njihovim ESG strategijama i upravljanjem rizicima, uključujući planove koji sadržavaju mjerljive ciljeve i postupke za praćenje i odgovaranje na ESG rizike koji nastaju u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, a koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2. Tom procjenom uzimaju se u obzir ponude proizvoda institucije povezanih s održivošću, njihove politike financiranja tranzicije, povezane politike odobravanja kredita te ESG ciljevi i ograničenja. Nadležna tijela procjenjuju pouzdanost tih planova u okviru postupaka nadzorne provjere i ocjene.
Prema potrebi, za procjenu iz prvog podstavka nadležna tijela mogu surađivati s tijelima ili javnim tijelima nadležnima za klimatske promjene i nadzor u području okoliša.
5. EBA do 10. siječnja 2026. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju:
(a) minimalni standardi i referentne metodologije za utvrđivanje, mjerenje, praćenje i upravljanje ESG rizicima;
(b) sadržaj planova koje treba izraditi u skladu s člankom 76. stavkom 2., koji uključuju konkretne rokove te mjerljive prijelazne ciljeve i ključne točke radi praćenja i odgovora na financijske rizike koji proizlaze iz ESG čimbenika, među ostalim one koji proizlaze iz procesa prilagodbe i trendova tranzicije u kontekstu relevantnih regulatornih ciljeva i pravnih akata Unije i država članica u odnosu na ESG čimbenike, posebno cilj postizanja klimatske neutralnosti, kao i, ako je relevantno za institucije koje posluju na međunarodnoj razini, pravnih i regulatornih ciljeva trećih zemalja;
(c) kvalitativni i kvantitativni kriteriji za procjenu učinka ESG rizika na profil rizičnosti i solventnost institucija u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;
(d) kriteriji za utvrđivanje scenarijâ iz stavka 3., uključujući parametre i pretpostavke koje treba primijeniti u svakom scenariju, posebne rizike i vremenske okvire.
Prema potrebi, metodologije i pretpostavke kojima se podržavaju ciljevi, obveze i strateške odluke objavljeni u sadržajima planova iz članka 19.a ili 29.a Direktive 2013/34/EU ili drugim relevantnim okvirima za objavu i dubinsku analizu moraju biti usklađene s kriterijima, metodologijama i ciljevima iz prvog podstavka ovog stavka te s pretpostavkama i obvezama uključenima u te planove.
EBA redovito ažurira smjernice iz prvog podstavka kako bi one odražavale napredak u mjerenju ESG rizika i upravljanju njima, kao i razvoj regulatornih ciljeva Unije u području održivosti.