Članak 129.
Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica
1. Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5. ovog članka, pokrivene obveznice definirane u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća(32) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima 3., 3.a i 3.b ovog članka i biti osigurane bilo kojom sljedećom prihvatljivom imovinom:
(a) izloženostima prema središnjim državama, središnjim bankama ESSB-a, subjektima javnog sektora, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave u Uniji ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima;
(b) izloženostima prema središnjim državama trećih zemalja, središnjim bankama trećih zemalja, multilateralnim razvojnim bankama, međunarodnim organizacijama koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima prema subjektima javnog sektora i jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave trećih zemalja, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, kojima se u skladu s člankom 115. stavcima 1. i 2. ili člankom 116. stavcima 1., 2. ili 4. dodjeljuje ponder rizika kao za izloženosti prema institucijama ili središnjim državama i središnjim bankama i koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, ili izloženostima koje su osigurane njihovim jamstvima, te izloženostima u smislu ove točke koje u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete, pod uvjetom da ne prelaze 20 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucija izdavatelja;
(c) izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete ako su te izloženosti u obliku:
i. kratkoročnih depozita s izvornim rokom dospijeća koji ne premašuje 100 dana ako se ti depoziti koriste za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz članka 16. Direktive (EU) 2019/2162; ili
ii. ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju zahtjeve iz članka 11. stavka 1. te direktive, ako ih dopuštaju nadležna tijela;
(d) kreditima koji su osigurani stambenim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina;
(e) stambenim kreditima za koje u cijelosti jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201. koji u skladu s ovim poglavljem ispunjavaju uvjete za najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete, ako dio svakog kredita koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva iz ovog stavka za osiguranje pokrivene obveznice ne prelazi više od 80 % vrijednosti odgovarajuće stambene nekretnine koja se nalazi u Francuskoj i ako je omjer kredita u odnosu na dohodak najviše 33 % u trenutku odobrenja kredita. U trenutku odobrenja kredita na stambenoj nekretnini ne smiju postojati prethodno upisani tereti, a za kredite odobrene od 1. siječnja 2014. dužnik se ugovorom obvezuje da neće upisivati takve terete bez pristanka kreditne institucije koja je odobrila kredit. Omjer kredita u odnosu na dohodak jest dio bruto dohotka dužnika kojim plaća kredit, uključujući kamate. Pružatelj zaštite je financijska institucija koja ima odobrenje za rad i pod nadzorom je nadležnih tijela te podliježe bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, odnosno institucija ili društvo za osiguranje. Pružatelj zaštite osniva zajednički fond osiguranja ili ekvivalentnu zaštitu za društva za osiguranje kako bi apsorbirao gubitke od kreditnog rizika, a njegovu kalibraciju periodično provjeravaju nadležna tijela. I kreditna institucija i pružatelj zaštite obavljaju procjenu kreditne sposobnosti dužnika;
(f) kreditima koji su osigurani poslovnim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 60 % vrijednosti založenih nekretnina. Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer kredita i vrijednosti nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanje imatelja obveznica ispunjava zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanje imatelja obveznica ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim zahtjevima za kolateralom;
(g) kreditima koji su osigurani teretima na brodovima u iznosu najviše do visine razlike između 60 % vrijednosti založenog broda i vrijednosti prethodno upisanih tereta na brod.
Za potrebe stavka 1.a izloženosti nastale prijenosom dužnikovih plaćanja kredita osiguranih zalogom dužničkih vrijednosnih papira i upravljanjem takvim plaćanjima ili prijenosom unovčenja takvih kredita i upravljanjem takvim unovčenjima nisu uključene u izračun ograničenjâ iz tog stavka.
Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (c) ovog stavka, do 1. srpnja 2027. neizravne izloženosti prema kreditnim institucijama bez vanjskog rejtinga kojima se jamči za hipotekarne kredite do njihove registracije tretiraju se za potrebe te točke kao izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete, pod uvjetom da je riječ o kratkoročnim izloženostima koje su raspoređene u razred A na temelju članka 121. i da će hipotekarni krediti pokriveni jamstvom nakon registracije biti prihvatljivi za povlašteni tretman na temelju prvog podstavka točaka (d), (e) i (f) ovog stavka.
1.a Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (c) primjenjuje se sljedeće:
(a) u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
(b) u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;
(c) u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete koje imaju oblik kratkoročnih depozita, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki i. ovog članka, ili oblik ugovora o izvedenicama, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki ii. ovog članka, ukupna izloženost ne smije premašiti 8 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice; nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dozvoliti izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete u obliku ugovora o izvedenicama, ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. i 2. stupnja kreditne kvalitete iz ovog stavka;
(d) ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice, a ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice.
1.b Stavak 1.a. ovog članka ne primjenjuje se na upotrebu pokrivenih obveznica kao priznatog kolaterala kako je dopušteno u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2019/2162.
1.c Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (d) ograničenje od 80 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno, određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom i primjenjuje se tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.
1.d Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točaka (f) i (g) ograničenje od 60 % ili ograničenje od 70 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno i određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom te se primjenjuje tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.
2. Situacije opisane u točkama od (a) do (f) stavka 1. uključuju kolaterale koji su namijenjeni isključivo zaštiti imatelja obveznica od gubitaka u skladu s važećim zakonima.
3. Za nekretnine i brodove kojima su osigurane pokrivene obveznice koje su u skladu s ovom Uredbom moraju biti ispunjeni zahtjevi iz članka 208. Praćenje vrijednosti nekretnina u skladu s člankom 208. stavkom 3. točkom (a) provodi se redovno, a najmanje jednom godišnje za sve nekretnine i brodove.
Za potrebe vrednovanja nekretnine, nadležna tijela imenovana na temelju članka 18. stavka 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu dopustiti da se ta nekretnina vrednuje po vrijednosti koja je jednaka ili niža od tržišne vrijednosti ili, u onim državama članicama koje su zakonskim ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, po hipotekarnoj vrijednosti te nekretnine, bez primjene ograničenja iz članka 229. stavka 1. točke (e) ove Uredbe.
3.a Osim što su osigurane prihvatljivom imovinom navedenom u stavku 1. ovog članka, pokrivene obveznice podliježu minimalnom stupnju od 5 % veće razine kolateralizacije kako je definirana u članku 3. točki 14. Direktive (EU) 2019/2162.
Za potrebe prvog podstavka ovog stavka ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine za pokriće kako je definirana u članku 3. točki 4. te direktive jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i sastoji se od prihvatljive imovine kako je navedena u stavku 1. ovog članka.
Države članice mogu za pokrivene obveznice odrediti niži minimalni stupanj veće razine kolateralizacije ili mogu ovlastiti svoja nadležna tijela da odrede taj stupanj, pod uvjetom da:
(a) ili se izračun veće razine kolateralizacije temelji na formalnom pristupu pri kojem se uzima u obzir odnosni rizik imovine ili vrednovanje imovine podliježe hipotekarnoj vrijednosti; i
(b) minimalni stupanj veće razine kolateralizacije nije manji od 2 % na temelju načela nominalnog iznosa iz članka 15. stavaka 6. i 7. Direktive (EU) 2019/2162.
Imovina koja pridonosi minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije ne podliježe ograničenjima veličine izloženosti navedenima u stavku 1.a i ne uračunava se u ta ograničenja.
3.b Prihvatljiva imovina navedena u stavku 1. ovog članka može se uključiti u skup za pokriće kao zamjenska imovina kako je definirana u članku 3. točki 13. Direktive (EU) 2019/2162, pod uvjetom da se primjenjuju ograničenja kreditne kvalitete i veličine izloženosti navedena u stavcima 1. i 1.a ovog članka.
4. Pokrivenim obveznicama za koje postoji izravno primjenjiva kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.
Tablica 1.
Stupanj kreditne kvalitete | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6
Ponder rizika | 10 % | 20 % | 20 % | 50 % | 50 % | 100 %
5. Pokrivenim obveznicama za koje ne postoji izravno primjenjiva kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika na temelju pondera rizika dodijeljenog nadređenim neosiguranim izloženostima prema instituciji koja ih izdaje. Primjenjuje se sljedeća veza između pondera rizika:
(a) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 20 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 10 %;
(aa) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 30 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 15 %;
(ab) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 40 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 20 %;
(b) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 50 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 25 %;
(ba) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 75 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 35 %;
(c) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 100 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 50 %;
(d) ako je izloženostima prema instituciji dodijeljen ponder rizika od 150 %, pokrivenoj obveznici dodjeljuje se ponder rizika od 100 %.
6. Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 1., 1.a, 3., 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.
7. Pokrivene obveznice izdane prije 8. srpnja 2022. koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi kako je primjenjiva na datum njihova izdavanja ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.