Članak 166.
Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora te izloženosti prema stanovništvu
1. Ako nije određeno drukčije, vrijednost izloženosti bilančnih pozicija jednaka je računovodstvenoj vrijednosti određenoj bez uzimanja u obzir bilo kojih izvršenih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.
Ovo se pravilo primjenjuje i na imovinu kupljenu po cijeni različitoj od iznosa koji se duguje.
Za kupljenu se imovinu razlika između iznosa koji se duguje i računovodstvene vrijednosti preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koja je evidentirana u bilanci institucija označuje kao diskont ako je iznos koji se duguje veći, odnosno kao premija, ako je taj iznos manji.
2. Ako institucije primjenjuju standardizirani sporazum o netiranju za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s poglavljem 4 ili 6.
3. Institucije su dužne za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti bilančnim netiranjem kredita i depozita iskazanih u bilanci institucije postupati u skladu s metodama navedenim u poglavlju 4.
4. Vrijednost izloženosti za najam diskontirana je vrijednost minimalnih plaćanja najma. Minimalna plaćanja najma obuhvaćaju plaćanja tijekom razdoblja najma koja je najmoprimac dužan ili bi mogao biti dužan izvršiti, uključujući i opcije kupnje predmeta najma za koje se već pri sklapanju ugovora o najmu može zaključiti da će se realizirati. Ako se od neke druge osobe, a ne od najmoprimca može zahtijevati plaćanje u vezi s ostatkom vrijednosti imovine dane u najam i ako ta obveza plaćanja ispunjava niz uvjeta iz članka 201. u vezi s priznavanjem pružatelja zaštite, kao i zahtjeve za priznavanje ostalih vrsta jamstava iz članka 213., obveza plaćanja može se uzeti u obzir kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s poglavljem 4.
5. U slučaju ugovora navedenog u Prilogu II., vrijednost izloženosti određuje se metodama navedenima u poglavlju 6. i ne uzima u obzir izvršene ispravke vrijednosti za kreditni rizik.
6. Vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za otkupljena potraživanja vrijednost je izloženosti utvrđena u skladu sa stavkom 1. umanjena za kapitalne zahtjeve za razrjeđivački rizik prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.
7. U slučajevima kada je izloženost u obliku vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita, vrijednost izloženosti jest vrijednost vrijednosnih papira ili robe utvrđena u skladu s člankom 24. Ako se primjenjuje složena metoda financijskoga kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti povećava se za korektivni faktor za vrijednosne papire odnosno robu koji je naveden u članku 223. Vrijednost izloženosti repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire te maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili člankom 220. stavkom 2.
8. Vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki koje nisu ugovori iz Priloga II. izračunavaju se primjenom IRB-CCF-a ili SA-CCF-a, u skladu sa stavcima 8.a i 8.b ovog članka i člankom 151. stavkom 8.
Ako su sekuritizirani samo iskorišteni iznosi obnovljivih izloženosti, institucije su dužne i dalje imati propisani iznos regulatornog kapitala za neiskorištene iznose povezane sa sekuritizacijom.
Institucija koja nije dobila odobrenje za primjenu IRB-CCF-a izračunava vrijednost izloženosti kao odobreni, ali neiskorišteni iznos koji se množi s dotičnim SA-CCF-om.
Institucija koja primjenjuje IRB-CCF izračunava vrijednost izloženosti za neiskorištene odobrene iznose kao neiskorišteni iznos koji se množi s IRB-CCF-om.
8.a Za izloženost za koju institucija nije dobila odobrenje za primjenu IRB-CCF-a, primjenjivi CCF jest SA-CCF iz poglavlja 2. za iste vrste stavki kao u članku 111. Iznos na koji se treba primijeniti SA-CCF niži je od vrijednosti odobrenog, ali neiskorištenog iznosa i vrijednosti koja odražava svako moguće ograničenje dostupnosti proizvoda, uključujući postojanje gornjeg limita potencijalnog iznosa kredita povezanog s dužnikovim iskazanim novčanim tokom. Ako je proizvod tako ograničen, institucija ima dostatne postupke praćenja i upravljanja proizvodima kojima se podupire postojanje tih ograničenja.
8.b Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije koje ispunjavaju zahtjeve za primjenu IRB-CCF-a utvrđenog u odjeljku 6. primjenjuju IRB-CCF za izloženosti koje proizlaze iz neiskorištenih obnovljivih preuzetih obveza koje se tretiraju na temelju IRB pristupa pod uvjetom da se na te izloženosti na temelju standardiziranog pristupa ne primjenjuje SA-CCF od 100 %. SA-CCF-ovi primjenjuju se za:
(a) sve ostale izvanbilančne stavke, osobito neiskorištene neobnovljive preuzete obveze;
(b) izloženosti za koje institucija ne ispunjava minimalne zahtjeve za izračun IRB-CCF-a kako je utvrđeno u odjeljku 6. ili ako nadležno tijelo ne odobri primjenu IRB-CCF-a.
Za potrebe ovog članka, preuzeta obveza smatra se „obnovljivom” ako dužniku omogućuje da dobije kredit i ako dužnik može fleksibilno odlučiti koliko često će povlačiti sredstva iz kredita i u kojim intervalima, čime se dužniku omogućuje da povuče, otplati i ponovno povuče sredstva iz kredita koji mu je odobren. Ugovorni aranžmani kojima se omogućuje plaćanje predujmova i naknadno ponovno povlačenje tih uplaćenih predujmova smatraju se obnovljivima.
8.c Ako se primjenuje IRB-CCF, samo za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za izloženosti koje proizlaze iz obnovljivih preuzetih obveza, osim izloženosti raspoređenih u kategorije izloženosti u skladu s člankom 147. stavkom 2. točkom (a), a osobito na temelju članka 153. stavka 1. članka 157. i članka 158. stavaka 1., 5. i 10., vrijednost izloženosti za svaku izloženost upotrijebljena kao ulazna veličina za formule iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i očekivanih gubitaka nije niža od zbroja:
(a) iskorištenog iznosa obnovljive preuzete obveze;
(b) 50 % iznosa izvanbilančne izloženosti preostalog neiskorištenog dijela obnovljive preuzete obveze koji se izračunava primjenom SA-CCF-a iz članka 111.
Zbroj točaka (a) i (b) naziva se „donji prag na CCF” (engl. CCF input floor).
9. Ako se institucija ugovorom kojim je preuzela izvanbilančnu obvezu obvezala na preuzimanje nove izvanbilančne obveze, dužna je primjenjivati niži od dva konverzijska faktora primjenjiva na pojedinačnu izvanbilančnu obvezu.