Članak 172.
Raspoređivanje izloženosti
1. Za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, izloženosti prema institucijama i izloženosti prema trgovačkim društvima, raspoređivanje izloženosti provodi se u skladu sa sljedećim kriterijima:
(a) svaki dužnik mora biti raspoređen u rejting-kategoriju na rejting-skali za dužnike, i to već u procesu odobravanja plasmana;
(b) za one izloženosti za koje je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143. dužna je svaku izloženost u procesu odobravanja plasmana rasporediti i u rejting-kategoriju na rejting-skali za proizvode;
(c) institucije koje primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5. za dodjelu pondera rizika za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja dužne su svaku od tih izloženosti rasporediti u rejting-kategoriju u skladu s člankom 170. stavkom 2;
(d) svakoj zasebnoj pravnoj osobi prema kojoj je institucija izložena dodjeljuje se zaseban rejting;
(e) institucija je dužna sve pojedinačne izloženosti prema istom dužniku rasporediti u istu rejting-kategoriju dužnika, neovisno o razlikama među pojedinačnim transakcijama. Međutim, pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu se rasporediti u različite rejting-kategorije dužnika u sljedećim slučajevima:
i. kada se zbog rizika transfera iz države i u državu (engl. country transfer risk) pojedinačne izloženosti prema istom dužniku mogu rasporediti u različite rejting-kategorije ovisno o tome jesu li izloženosti nominirane u domaćoj ili stranoj valuti;
ii. kada se jamstvo povezano s izloženošću može priznati u prilagodbi rejting-kategorije dužnika;
iii. kada propisi o zaštiti potrošača, propisi o obvezi čuvanja bankovne tajne ili drugi propisi zabranjuju razmjenu podataka o klijentu.
Za potrebe prvog podstavka točke (d), institucija ima odgovarajuće politike za postupanje prema pojedinačnim klijentima dužnicima i skupinama povezanih klijenata. Te politike sadržavaju postupak utvrđivanja specifičnog povratnog rizika za svaku pravnu osobu kojoj je institucija izložena.
Za potrebe poglavlja 6. transakcije s drugim ugovornim stranama kod kojih se utvrdi specifični povratni rizik tretiraju se drugačije pri izračunu vrijednosti njihove izloženosti.
2. Svaka izloženost iz kategorije izloženosti prema stanovništvu mora se u procesu odobravanja plasmana rasporediti u rejting-kategoriju ili u skup izloženosti.
3. Za potrebe raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti institucije su dužne dokumentirati slučajeve u kojima se mogu izmijeniti ulazni podaci ili rezultat procesa raspoređivanja na temelju ljudske prosudbe te dokumentirati osoblje odgovorno za odobravanje takvih korekcija. Institucije su dužne dokumentirati podatke o izvršenim korekcijama i odgovornom osoblju. Institucije su dužne analizirati performanse izloženosti kod kojih je u procesu dodjele rejtinga izvršena korekcija. Navedena analiza mora uključivati procjenu performansi izloženosti koje je korigirao pojedini zaposlenik odgovoran za odobravanje korekcija.