Uredba (EU) br. 575/2013 · TREĆI DIO KAPITALNI ZAHTJEVI / GLAVA II. KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK / POGLAVLJE 3. Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup) / Odjeljak 6. Zahtjevi za primjenu IRB pristupa / Pododjeljak 2. Kvantifikacija rizika

Članak 183.

Zahtjevi za procjenu utjecaja nematerijalne kreditne zaštite za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave i prema subjektima javnog sektora, i izloženosti prema trgovačkim društvima kada se primjenjuju vlastite procjene LGD-a i za izloženosti prema stanovništvu

1. Sljedeći uvjeti primjenjuju se na priznate davatelje jamstava te na jamstva:

(a) institucije su dužne jasno propisati kriterije za vrste davatelja jamstava čija će jamstva priznavati pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom;

(b) na priznate davatelje jamstava primjenjuju se ista pravila kao za dužnike koja su navedena u člancima 171., 172. i 173.;

(c) jamstvo je u pisanom obliku, neopozivo i nepromjenjivo od strane davatelja jamstva, važeće dok se obveza za koju je dano jamstvo u cijelosti ne ispuni, do iznosa i roka dospijeća jamstva, i pravno izvršivo prema davatelju jamstva prema pravu države u kojoj se nalazi imovina davatelja jamstva nad kojom se može provesti ovrha;

(d) jamstvo je bezuvjetno.

Za potrebe prvog podstavka točke (d), „bezuvjetno jamstvo” znači jamstvo za koje ugovor o kreditnoj zaštiti ne sadržava niti jednu klauzulu čije ispunjenje nije pod izravnom kontrolom institucije kreditora i koja bi mogla spriječiti davatelja jamstva da pravodobno izvrši obvezu plaćanja uslijed dužnikova kvalificiranog nastanka statusa neispunjavanja obveza ili neplaćanja izvornog dužnika. Jamstvo se smatra bezuvjetnim i ako ugovor o kreditnoj zaštiti sadržava klauzulu kojom se uređuje da pogrešna dubinska analiza ili prijevara institucije kreditora poništava ili umanjuje opseg jamstva koji je davatelj jamstva ponudio.

Bezuvjetnim se smatraju jamstva prema kojima plaćanje davatelja jamstva nije uvjetovano obvezom da institucija kreditor najprije od dužnika zatraži podmirenje obveze i koja samo pokrivaju gubitke koji preostanu nakon što institucija okonča postupak restrukturiranja.

1.a. Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenom pristupa modeliranja prilagodbe PD-a /LGD-a, u skladu s ovim člankom i podložno zahtjevima iz stavka 4. ovog članka, ili zamjenom pristupa s parametrima rizika u okviru A-IRB-a u skladu s člankom 236.a i podložno zahtjevima za priznavanje iz poglavlja 4. Institucije imaju jasne politike za procjenu utjecaja nematerijalne kreditne zaštite na parametre rizika. Institucije te politike usklađuju sa svojim internim postupcima upravljanja rizicima i zahtjevima iz ovog članka. U tim se politikama jasno navodi koje se specifične metode opisane u ovom stavku primjenjuju za svaki rejting-sustav i institucije ih kontinuirano dosljedno primjenjuju.

2. Institucija je dužna jasno propisati kriterije za prilagodbu rejting-kategorija, skupova izloženosti ili vlastitih procjena LGD-a i, u slučaju izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, kriterije za proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti da bi se odrazio utjecaj jamstava na izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom. Kriteriji moraju biti usklađeni s uvjetima navedenim u člancima 171., 172. i 173.

Kriteriji moraju biti vjerodostojni i smisleni. Kriteriji moraju odražavati sposobnost i spremnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva, vjerojatnu vremensku dinamiku plaćanja od strane davatelja jamstva, stupanj u kojem je sposobnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva u korelaciji sa sposobnošću dužnika da plaća dug i stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

3. Zahtjevi za jamstva iz ovog članka primjenjuju se i na kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba (engl. single-name credit derivatives). Ako postoji neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze po kreditnoj izvedenici ili obveze na temelju koje se utvrđuje je li se kreditni događaj dogodio, primjenjuju se uvjeti iz članka 216. stavka 2. Institucija je dužna primjenjivati odredbe ovog stavka i na proces raspoređivanja izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja u rejting-kategorije ili skupove izloženosti.

Kriteriji moraju uzeti u obzir vrstu namire po kreditnoj izvedenici i konzervativno procijeniti njezin utjecaj na razinu i vremensku dinamiku naplate sredstava. Institucija je dužna uzeti u obzir stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

Kreditne izvedenice na osnovi prvog nastanka statusa neispunjavanja obveza mogu se smatrati priznatom nematerijalnom kreditnom zaštitom. No, kreditne izvedenice na osnovi drugog nastanka statusa neispunjavanja obveza i sve druge kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza ne smatraju se priznatim oblicima nematerijalne kreditne zaštite.

4. Ako institucije priznaju nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenom pristupa modeliranja prilagodbe PD-a / LGD-a, pokrivenom dijelu odnosne izloženosti ne dodjeljuje se ponder rizika koji je ispod donje granice pondera rizika pružatelja zaštite. U tu se svrhu donja granica pondera rizika pružatelja zaštite izračunava primjenom funkcije istog PD-a, LGD-a i pondera rizika kao što su oni koji se primjenjuju na usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite iz članka 236.a.

5. Za jamstva dana za izloženosti prema stanovništvu zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. primjenjuju se i na raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te na procjenu PD-a.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu