Članak 190.
Kontrola kreditnog rizika
1. Jedinica za kontrolu kreditnog rizika mora biti neovisna o osoblju i upravljačkim funkcijama odgovornima za odobravanje ili obnavljanje plasmana te odgovarati izravno višem rukovodstvu. Navedena je jedinica odgovorna za dizajn ili odabir, primjenu, nadzor i funkcioniranje rejting-sustava te je dužna redovito izrađivati i analizirati izvještaje vezane uz rezultate rejting-sustava.
2. Odgovornosti jedinice ili jedinica za kontrolu kreditnog rizika uključuju sljedeće:
(a) testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
(b) izradu i analizu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;
(c) primjenu procedura da bi se utvrdilo primjenjuju li se dosljedno definicije rejting-kategorija i skupova izloženosti po svim organizacijskim jedinicama i zemljopisnim područjima;
(d) provjeru i dokumentiranje svih promjena u rejting-procesu, uključujući i razloge za promjenu;
(e) provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni. Promjene rejting-procesa, kriterija ili individualnih rejting-parametara moraju biti dokumentirane i adekvatno pohranjene;
(f) aktivno sudjelovanje u dizajnu ili odabiru, implementaciji i validaciji modela koji se koriste u rejting-procesu;
(g) nadzor modela koji se koriste u rejting-procesu;
(h) kontinuiranu provjeru modela kao i izmjena modela koji se koriste u rejting-procesu.
3. Institucije koje se koriste podacima iz zajedničkih skupova podataka u skladu s člankom 179. stavkom 2. mogu eksternalizirati sljedeće zadatke:
(a) izradu informacija relevantnih za testiranje i praćenje rejting-kategorija i skupova izloženosti;
(b) izradu sažetih izvještaja vezanih uz rejting-sustave institucije;
(c) izradu informacija relevantnih za provjeru rejting-kriterija da bi se ocijenilo jesu li još uvijek prediktivni;
(d) dokumentiranje promjena u rejting-procesu, kriterijima ili pojedinim rejting-parametrima;
(e) izradu informacija relevantnih za kontinuiranu provjeru i izmjene modela koji se koriste u rejting-procesu.
4. Institucije koje primjenjuju stavak 3. dužne su nadležnim tijelima osigurati pristup svim relevantnim informacijama treće osobe koje su potrebne za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima, uključujući i obavljanje izravnog nadzora u istom opsegu u kojem bi se nadzor na licu mjesta obavio u instituciji.