Uredba (EU) br. 575/2013 · TREĆI DIO KAPITALNI ZAHTJEVI / GLAVA II. KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK / POGLAVLJE 4. Smanjenje kreditnog rizika / Odjeljak 2. Priznati oblici smanjenja kreditnog rizika / Pododjeljak 1. Materijalna kreditna zaštita

Članak 199.

Dodatno priznavanje kolaterala za izračun prema IRB pristupu

1. Institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, osim kolaterala navedenih u člancima 197. i 198. može upotrebljavati i sljedeće oblike kolaterala:

(a) kolateral u obliku nekretnine u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.;

(b) potraživanja u skladu sa stavkom 5.;

(c) kolateral u obliku ostale materijalne imovine u skladu sa stavcima 6. i 8.;

(d) najam u skladu sa stavkom 7.

2. Osim ako je odredbama članka 124. stavka 9. drukčije određeno, institucije mogu kao priznati kolateral upotrijebiti stambenu nekretninu u kojoj vlasnik nekretnine, ili stvarni vlasnik u slučaju osobnih investicijskih društava, stanuje ili će stanovati, odnosno koju daje u najam te poslovnu nekretninu, uključujući urede i druge poslovne prostore ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a) vrijednost nekretnine značajno ne ovisi o kreditnoj kvaliteti dužnika;

(b) rizik dužnika značajno ne ovisi o prinosu po odnosnoj imovini ili projektu, već o sposobnosti dužnika da otplaćuje dug iz drugih sredstava pa stoga otplata duga značajno ne ovisi o novčanom toku koji se ostvaruje od odnosne nekretnine koja služi kao kolateral.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), institucije mogu isključiti situacije u kojima isključivo makroekonomski čimbenici utječu na vrijednost nekretnine i na ispunjavanje obveza dužnika.

3. Institucije mogu odstupiti od stavka 2. točke (b) za izloženosti osigurane stambenom nekretninom koja se nalazi na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

(a) agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (a) podijeljen agregiranim iznosom o kojem izvijestile institucije iskazale na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,3 %;

(b) agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (b) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (c) ne prelazi 0,5 %.

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

4. Institucije mogu odstupiti od točke (b) stavka 2. za poslovne nekretnine na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

(a) agregirani iznos o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (d) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,3 %;

(b) agregirani iznos kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (e) podijeljen agregiranim iznosom o kojem su institucije izvijestile na temelju članka 430.a stavka 1. točke (f) ne prelazi 0,5 %.

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

4.a Institucije mogu primijeniti odstupanja iz stavaka 3. i 4. ovog članka i u slučajevima kada nadležno tijelo treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i regulatorni okvir koji je barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji, kako je utvrđeno u odluci Komisije donesenoj u skladu s člankom 107. stavkom 4., objavljuje odgovarajuće stope gubitka za izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na državnom području te treće zemlje.

5. Institucije mogu kao kolateral priznati potraživanja povezana s komercijalnom transakcijom, odnosno komercijalnim transakcijama s izvornim rokom dospijeća do najviše jedne godine. Kao kolateral ne mogu se priznati potraživanja koja su povezana sa sekuritizacijom, podsudjelovanjima ili kreditnim izvedenicama i iznosima koje duguju osobe povezane s institucijom.

Ako javna razvojna kreditna institucija kako je definirana u članku 429.a stavku 2. ove Uredbe dodijeli promotivni kredit kako je definiran u članku 429.a stavku 3. ove Uredbe drugoj instituciji ili financijskoj instituciji koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti iz točke 2. ili 3. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU i koja ispunjava uvjete iz članka 119. stavka 5. ove Uredbe, i ako ta druga institucija ili financijska institucija taj promotivni kredit izravno ili neizravno proslijedi krajnjem dužniku, a potraživanja iz tog promotivnog kredita kao kolateral ustupi javnoj razvojnoj kreditnoj instituciji, ta javna razvojna kreditna institucija može ustupljeno potraživanje iskoristiti kao priznati kolateral, neovisno o izvornom roku dospijeća ustupljenog potraživanja.

6. Nadležna tijela dopuštaju instituciji da priznaje kao kolateral materijalnu imovinu koja nije navedena u stavcima 2., 3. i 4. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) postoji likvidno tržište na kojem se navedeni kolateral (imovina) može brzo i ekonomski učinkovito prodati, što je dokazano čestim transakcijama s obzirom na vrstu imovine. Institucije su dužne procjenjivati taj uvjet periodično i onda kada informacije upućuju na to da je na tržištu došlo do značajnih promjena;

(b) postoje pouzdane, javno dostupne tržišne cijene za ove kolaterale. Institucije mogu smatrati da su tržišne cijene pouzdane kad se one dobivaju iz pouzdanih izvora informacija, kao što su javni indeksi te kad odražavaju cijenu transakcija pod uobičajenim uvjetima. Institucije mogu tržišne cijene smatrati javno dostupnima kad su te cijene objavljene, lako dostupne i kad se mogu redovito dobiti bez nepotrebnog administrativnog ili financijskog opterećenja;

(c) institucija analizira tržišne cijene, vrijeme i troškove koji su potrebni za naplatu iz kolaterala te ostvarene primitke od kolaterala;

(d) institucija dokazuje da u najmanje 90 % realiziranih kolaterala određene vrste ostvareni primici od kolaterala nisu manji od 70 % vrijednosti kolaterala; Ako postoji značajna volatilnost tržišnih cijena, institucija dokazuje nadležnom tijelu da je njezino vrednovanje kolaterala dovoljno konzervativno.

Institucije su dužne dokumentirati ispunjavanje uvjeta iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) i uvjeta iz članka 210.

7. Pridržavajući se odredaba članka 230. stavka 2., kad su ispunjeni zahtjevi iz članka 211., s izloženostima koje proizlaze iz transakcija u kojima institucija daje nekretninu u najam trećoj osobi može se postupati kao s kreditima osiguranim vrstom nekretnine koja je dana u najam.

8. EBA je dužna objaviti popis vrsta kolaterala u obliku materijalne imovine za koje institucije mogu pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) stavka 6.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu