Članak 208.
Zahtjevi za priznavanje nekretnina kao kolaterala
1. Nekretnine se mogu upotrebljavati kao priznati kolateral samo ako su ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 5.
2. Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) hipoteka ili drugo pravo na naplatu iz vrijednosti nekretnine provedivi su u svim područjima sudske nadležnosti koja su relevantna u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te su pravodobno i propisno upisani;
(b) moraju biti ispunjeni svi pravni uvjeti za zasnivanje zaloga;
(c) ugovorne odredbe kojima se uspostavlja zaštita i s njima povezani pravni postupci omogućuju instituciji unovčenje vrijednosti zaštite u razumnom roku.
3. Moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti za praćenje vrijednosti i procjenu vrijednosti nekretnine:
(a) institucije učestalo prate vrijednost nekretnina, i to za poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Institucije prate vrijednosti nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama;
(b) vrijednost nekretnine ponovno se procjenjuje ako informacije dostupne institucijama upućuju na to da je možda došlo do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnine u odnosu na uobičajene tržišne cijene, a tu ponovnu procjenu provodi procjenitelj koji posjeduje kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebne za utvrđivanje vrijednosti nekretnine i koji je neovisan o postupku odlučivanja o kreditu; razmatranja povezana s ESG čimbenicima, uključujući ona koja se odnose na ograničenja nametnuta relevantnim regulatornim ciljevima i pravnim aktima Unije i država članica, kao i, ako je to relevantno za institucije koje djeluju na međunarodnoj razini, pravnim i regulatornim ciljevima trećih zemalja, smatraju se pokazateljem da je vrijednost nekretnine možda značajno smanjena u odnosu na opće tržišne cijene; za kredite koji prelaze iznos od 3 milijuna EUR ili čine više od 5 % regulatornoga kapitala institucije, taj procjenitelj provodi ponovnu procjenu najmanje svake tri godine.
3.a Institucije mogu pratiti vrijednost nekretnine i utvrditi nekretninu za koju je potrebna ponovna procjena, u skladu sa stavkom 3., primjenom naprednih statističkih ili drugih matematičkih metoda („modeli”), pod uvjetom da su te metode razvijene neovisno o postupku odlučivanja o kreditu i da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) institucije su u svojim politikama i procedurama utvrdile kriterije za primjenu modela za praćenje vrijednosti kolaterala i utvrđivanje nekretnina kojima je potrebna ponovna procjena; te politike i procedure uzimaju u obzir dokazane rezultate takvih modela, razmatrane varijable specifične za nekretninu, primjenu minimalnih dostupnih i točnih informacija te neizvjesnost modela;
(b) institucije osiguravaju da su primijenjeni modeli:
i. specifični za nekretninu i lokaciju na dovoljnoj razini granularnosti;
ii. valjani i točni, te da se detaljno i redovito retroaktivno testiraju u odnosu na stvarne promatrane cijene transakcija;
iii. temeljeni na dovoljno velikom i reprezentativnom uzorku, na temelju promatranih cijena transakcija;
iv. temeljeni na ažurnim i podacima visoke kvalitete;
(c) institucije su isključivo odgovorne za primjerenost i rezultate modela;
(d) institucije osiguravaju ažurnost dokumentacije o modelima;
(e) institucije imaju uvedene odgovarajuće IT procese, sustave i kapacitete, kao i dostatne i točne podatke za svako praćenje vrijednosti kolaterala nekretnina na temelju modela i identifikaciju nekretnine kojoj je potrebna ponovna procjena;
(f) procjene modela neovisno se validiraju i postupak validacije općenito je u skladu s načelima iz članka 185., ako je to primjenjivo.
4. Institucije su dužne jasno dokumentirati vrste stambenih i poslovnih nekretnina koje prihvaćaju i s tim povezane politike kreditiranja.
5. Nekretnina koja služi kao kreditna zaštita osigurana je od rizika štetnih događaja a institucije imaju postupke praćenja adekvatnosti osiguranja.
Odstupajući od članka 92. stavka 5. točke (a) podtočke ii. i ne dovodeći u pitanje odstupanje iz članka 92. stavka 3. drugog podstavka, za izloženosti osigurane nekretninama odobrene prije 1. siječnja 2025., institucije koje primjenjuju IRB pristup iz poglavlja 3. ove glave primjenom vlastitih procjena LGD-a nisu dužne primjenjivati odredbe iz prvog podstavka ovog stavka.